Marino Buljanović

Noć prije punog mjeseca… Studeni, temperatura mora na dnu kolumbe 17,8⁰ C. Liganja ove godine nema ni za lijek. Ribari izlaze blizu porta više da uživaju u lijepom vremenu jer liganja nama ni blizu, ali ni daleko. Ja sam na mjestu koje mi sa Paga zovemo ‘Puntadura’, a zapravo se radi o zapadnoj obali Vira.

Prije mraka, u dobu, povlačim panulu za lignje, ali bez uspjeha. Pada mrak i navlače se oblaci na mjesec. Panula više nema smisla pa stajem i palim svjetlo. Na površini se pojavljuje lignja od nekih petnaestak deka. Vadim šicu da je pokupim, ali bez uspjeha i ja, na svu sreću odlažem šicu pored mene, a ne u kabinu gdje se uvijek nalazi.

Dižem jednu lignju od nekih 25 deka i tada se pojavljuje mjesec. Palim motor i spuštam panulu. Sistem je uvijek isti – Rapaline varalice zeleno-žuto-narančaste s uzorkom skuše, vezane jedna iza druge. Krećem prema jugu i nakon 50 metara udarac! Na brodu je sa mnom supruga koja me blijedo gleda i čudi se mojem vrisku. U panici pokušavam osloboditi motovilo koje je kao i inače uglavljeno ispod sjedišta jer ne želim da mi odleti u more. Sada brzo trebam dodatne metre najlona. Beštija ne popušta, puna je snage… Najlona na motovilu više nema i ja žurno ubacujem u šiju i svom snagom vozim nazad. Ona i dalje jako vuče nazad, u panici je, jako povlači i ja osjećam da je zakačena za jedan krak i da je zapravo imam jako loše uhvaćenu.

Nastavljam ujednačeno i polako. Nema žurbe… Ako dosad nije pala valjda i neće. Nakon desetak minuta privlačim je dovoljno blizu da je mogu i vidjeti. Ogromna je… Nikad tolika… Srećom je šica pored mene i ubrzo je beštija na kuverti. Par snimaka za povijest i to je to.

Kroz glavu mi prolazi svašta… Prije par godina na zapadnoj obali Škrde imao sam double strike ovakvih beštija i predvez nije izdržao. Tada sam ostao bez 2 panule koje ne mogu prežalit. Ista boja kao i sada samo su još imale kuglice i jako su dobro lovile. To su bile prve serije panula za lignje.

Gledam moju lignju i razmišljam što se to s Prirodom dogodilo. Lignje ovakvih dimenzija prilaze obali obično tek u drugom i trećem mjesecu kad su potpuno istrošene i umorne od bacanja ikre. Tada ih se gotovo i ne može uloviti jer su im kraci previše mekani. Jedini alat koji ih tada lovi su osti. Da sam je tada ulovio, na ovu dužinu, mislim da ne bi imala više od kilo i po. Stavljam sliku na FB i počinju komentari, pozivi… Koliko je teška? Dolazim doma i ravno na vagu.

Gledam 2,4 kilograma! Znam da su znali loviti i puno veće totane, ali ovu našu Jadransku… Ne sjećam se ovakvog rezultata. Tko će sad dočekati slijedeću mjesečinu…