Javio nam se Željko Nekić koji je na samom kraju ljeta uspio realizirati četiri ribolova iz snova i do dan za danom, ili bolje reći noć za noć.
Lovina su bile strijelke, a tehnika spinning i evo što nam je Željko ispričao o tim svojim ribolovnim uspjesima:
– Tople noći, vreli dani, ljeto, more…
Preko dana posao, pa nakon toga na plažu, kupanje i sunčanje, a kad sunce krene da zalazi onda kreću prave akcije.
Tada se budi ludilo koje nema granice, strijelke me čekaju, vrijeme je.
Kao po običaju, oprema i štapovi se ne vade iz auta ni pod razno, jer se nikad ne zna kad će luda glava reći ‘Ajmo’.
Tako je došla i ta ‘prva noć’ – priča nam Željko.
– Dolazak na poziciju kasno, u pola dva u noći.
Na kopču stavljam najjači adut i peglaona kreće. Nakon desetak minuta jedna je na suhom i odmah ponavljam zabačaj pa udara i druga.
Baš sam ih pogodio – mislim se u sebi, ali čini se da ipak nisam.
Ide stanka od pola sata bez udarca uz laganu šetnju koja mi daje znak da treba nešto promijeniti.
Kačim wobblera ‘ganjc novog’, taj dan je kupljen. Idemo provjerit da li su aktivnije nešto malo ispod površine.
I naravno, instinkt me ne vara.
Ide udarac, kratko zujanje role, fin dril i evo je i treća.
U nastavku dobijam još dvije na wobblera i pred kraj još jedna na mog aduta, uz još nešto fulavanja i otpadanja – nastavlja Željko.
– A onda je došla i druga noć. Budući da je noć prije akcija bila super, idemo to ponoviti, ali ovaj puta idemo malo ranije.
Opet adut na štap i udri!
Tri manje dobijem u roku od pola sata.
Opet ide mijenjanje varalice, ali ovaj puta neuspješno pa vraćam opet aduta u akciju.
Nedugo nakon toga slijedi fin udarac, ali je zapravo to fulanje.
Ponovo udarac i opet ista stvar.
Vadim van i ide daleki zabačaj. Udarac je pravi i kačim je. Osjećam da je dobra riba, ali nakon minutu borbe i ona mi otpadne.
Ludilo u glavi… Radim pauzu od desetak minuta pa nastavljam.
Nakon par zabačaja udarac i borba. Riba napokon ide van uz procjenu na oko 1,8 – 1,9 kilograma.
Srce lupa, ponovo sam u igri.
Nakon toga ide sat vremena uz pauze i neke udarce iza varalice, ali ništa konkretno. Razmišljam kako ću ostati još malo pa kući, ali uvijek ima ono ‘ali’.
Cimam varalicu i razmišljam:
– Ajde, ajde, još jedna… – i u tom trenu dobivam udarac ispred mene na desetak metara.
Ide kontra, štap u kiflu, rola zuji, srce lupa sto na sat i rodeo kreće.
Lijevo-desno, u dubinu pa na površinu, izmotava, luduje…
Za te 3-4 minute sam život izvukao iz nje. Ušla je u meredov kao da ima pola kile.
Polako je otkačim pa smirujem sam sebe.
Slijede još dva zabačaja, za svaki slučaj da nije možda još jedna s njom tu, ali sam ispucao svoje magično ‘ali’,
Dobio sam što sam htio, ne treba biti bahat.
Pakiranje i punog srca lagano kući. Vaga u stanu je rekla 3,120 kilograma tako da sutra opet sigurno dolazim – priča nam Željko u žaru ribolovca.
– Treća noć je došla i ja idem taman i nebo gorilo.
Opet ista pozicija, isto sve. Adut na kopču i lagano…
Ništa novo jer odmah na početku dobivam udarac.
Imam je, ali spada na samo četiri metra ispred mene.
Dobro, i nije nešto velika pa okej, al’ zašto prva mora otpasti? To mi je nešto najgore.
Idemo dalje…
Otpada još jedna, pa ide fulanje, pa tek onda izlazi jedna van.
Gledam ribu i vidim trokuka joj stoji desno u ustima, a s lijeve strane na škrgama i iznad prednje peraje ima poderano od udice i to friško.
Znači došla maca na vratanca…
Dvadesetak minuta nakon toga stavljam opet wobblera, ali ništa.
Uzimam poppera kojeg imam od samog početka ribolova na strijelke i na kojeg sam vidio da ljudi vade ribe k’o ludi i na kojeg ja nisam imao niti udarca do tad.
Lagano udaranje po površini i bamm!!!
Skoro i bez kontre jer se uopće nisam nadao da ću imati ribu na to kao i do sada, ali još jedna je tu. Sretan sam k’o malo dijete. Ovo mi je prva riba na popper!
Ide popper nazad i opet ga pokupi nakon desetak minuta.
Eto sad, dvije ribe zaredom na njega, a prošle dvije godine ništa…
Opet stanka.
Nema ih pa opet prelazim na wobblera i dobijam dvije u roku dvadeset minuta.
Šta mi preostaje za kraj nego opet adut iz rukava.
Idu dva promašaja na njega, ali ja opet hoću još jednu ribu i ne idem kući dok je ne dobijem.
A tako je i bilo. Bila je to najmanja riba te večeri, ali riba je riba. Sklapanje štapa pa dolazimo i sutra – nastavlja Željko pričati kao da je i ovoga trena tamo na obali u mraku.
– Došla je i četvrta noć.
Taktika je razrađena pa adut i ovaj puta, skroz opušteno.
Pivica je hladna i spremna da ne budem žedan. Nigdje mi se ne žuri.
Sve je išlo savršeno i kao na traci po rasporedu.
Prva riba van i otvorim pivo, pa pauza 10 – 15 minuta i tako redom, opet riba i opet pauza, uživancija na maksimumu.
Razvuklo je se to na par sati savršenog ribolova u kojem sam na kraju spakirao sedam strijelki. Noć za pamćenje!
Eto, to je bila moja avantura od četiri pakleno lude noći.
Konačni rezultat su 24 strijelke uz dosta fulavanja i otpadanja, a što je ‘ajmo reć’ i normalno s tim ludim ribama.
Ukratko, puno srce sreće.
A ove sam godine uspio upisati 74 komada.
Pribor koji sam koristio je provjereno dobar. Štap je Shimano Catana DX 3 m, 20-50 g, rola Daiwa Ninja LT6000, upredenica Sunline Siglon 0,187, predvez Savage Gear Super Hard od 0,45 mm, kopča Kamui, a varalice Sakura Pulsion Popper 100mm 24gr Ghost Crystal Red H ead, Casted Surf Minnow Floating 175mm 26g Cotton Candy i na kraju varalica kojoj ću definitivno posvetit ovu godinu, moj ‘adut’, Savage Gear Surf Walker 2.0 18cm, 29g F Snow White – ispričao nam je Željko Nekić.
