Iz Zagreba nam se javio Luka Nola, pasionirani ribolovac koji je jedan od svojih posljednjih ulova ovoga ljeta ostvario loveći uz Pelješac. Nije mu bilo lako jer je najprije izgubio ribu koja je naprosto bila prevelika za opremu koju je Luka koristio, no zato je sutradan imao priliku za ponovni okršaj u kojem ribe nisu imale nikakvih šansi. Evo što nam je Luka ispričao o tom svom ribolovnom doživljaju:
– Počela je sezona gofova, jaglica ima u izobilju, a kako su uz sve to zvali jugo za vikend, riba bi mogla proraditi.
Krećemo popodne, poslije ručka, na kratki izlet do Pelješca.
Kako nam je glavna lovina gof, na brzinu lovimo nekoliko jaglica i odlazimo na jedan potopljeni brod na dubini od 40 metara.
Jaglica je nataknuta na dvije fiksne udice i jednu kliznu, predvez je flurokarbonski 0,80 milimetara u dužini od nekih petnaestak metara nakon kojega ide olovo čuvar od 350 grama, a potom i upredenica od 0,40 milimetara, ukupno nekih 300 metara – priča nam Luka.
– Prvi prolaz prolazimo uobičajenom brzinom kojom panelavamo s jaglicom, znaci nekih 1,5 do 2 milje u kojem primjećujemo da jaglica dosta luduje na štapu.
Odmah okrećemo brod i vraćamo se ponovno s idejom da kada jaglica dođe na poziciju ubrzamo na 6 – 7 milja kako bi isprovocirali griz.
Često u takvim trenucima stvarno riba poludi i energično napadne ponuđeni mamac, bila to neka riba ili lignja.
A baš je tako bilo i ovoga puta.
Dobivamo stravičan udarac u kojem nam riba u prvom šusu izvlači nekih 50 – 60 metara iz role.
Na brodu je nastala totalna ludnica jer shvaćamo da smo možda stvarno nakon dugog niza godina pronašli pravu mrcinu od gofa.
No nažalost, riba se ne zabija u pod nego se drži u pola mora i počinje ponovno izvlačiti iz role i to još ječe nego prvoga puta, a što nam ukazuje da se ne radi o gofu nego da je zapravo riječ o tuni.
Nije preostalo ništa drugo nego lagani smješak na licu svih prisutnih i gledanje u divljenje nemani koja je na udici i koja kao iz šale izvlači 150 metara iz role namještene na kočnicu takvu da rukom nema šanse da bi ju netko mogao odmotati.
Predvez u jednom trenutku, naravno, puca na kliznoj udici i tu odustajemo od cijelog lova.
Zadovoljni smo jer imamo o čemu pričati.
Idemo na lignje, a ujutro ćemo nastaviti dalje – nastavlja Luka svoju priču.
– A tokom noći smo uhvatili par liganja i počeli dan s potragom na zubaca.
Uspijevamo pronaći jednoga na 65 metara. Nije veliki, ali nas je malo oraspoložio, jer možda riba ponovno radi i možda stvarno pronađemo ribu radi koje smo i krenuli na put.
Vraćamo se nazad na jučerašnju poziciju, spuštamo živu lignju i u propadanju dobivamo dobar udarac.
Rola opet pjeva najljepšu pjesmu, no ovoga puta uspijevamo malo-pomalo umarati ribu i za 5 – 6 minuta već vidimo ribu.
Kako je bila kalma bonaca mogli smo vidjeti prekrasne boje gofa koji se još dobro bori na svega par metara ispod broda i pliva istom brzinom kojom se i brod kreće.
I tako vrlo brzo, riba od 8 kilograma pada na kuvertu. Veselju nema kraja i vrijeme je za doma poći. To je bio svakako jedan od ljepših izleta ovoga ljeta.
Imali smo tri ribe na štapu u svega sat vremena panelavanja ukupno, i to kakve ribe, jedna ljepša od druge.
Iako nismo izvadili tunu, osjetiti snagu takve ribe na laganu opremu, poseban je užitak, a rekao bih i privilegija – ispričao nam je Luka Nola.
