Iz Zadra nam se još jednom javio Renato Perović koji je u potrazi za brancinima naišao na neočekivanu metu.
Naravno, priliku nije propustio i evo što nam je ispričao o tome:
– Iz udobnosti dnevnog boravka nitko ništa nije ulovio, barem ne pod morem. A da bi se ulovila riba treba se potruditi, ustati na vrijeme, obući odijelo, zaroniti… Priča nam Renato.
– Naravno, svi podvodni ribolovci to jako dobro znaju. Mnogima je puno jednostavnije odraditi ustajanje polako, pa onda uz kavicu dočekati doručak, pa đir…
Naravno, meni je puno draže osjetiti svijet tišine u ranojutarnjem moru – nastavlja Renato svoju priču.
– Moja omiljena puška je duga tek 65 centimetara s tim da se na kraju strijele nalaze trozube osti. Za ruparenje i plitke šulje mi je ovakva puška više nego dovoljna tim više što u principu gađam uglavnom samo ribu koja je dovoljno velika za siguran hitac, ali i kojoj mogu dovoljno prići.
A toga jutra su mi kao i u većini slučajeva na meti bili brancini.
Vukao sam se uz dno bez neke nade jer sam ronio već više od sat vremena bez prilike za hitac.
I već kad sam se premišljao oko povratka doma, s desne je strane doletjela, ma baš kao strijela.
Nisam ni bio svjestan kako sam ispalio hitac, valjda instinktivno.
Naravno, uslijedilo je divljanje pod morem, ali ne predugo.
Za nekih desetak minuta je sve bilo gotovo, a meni je u rukama ležala strijelka od 5,6 kilograma.
Sasvim dovoljno za prepune gradele – ispričao nam je Renato Perović.
