Ponovo nam se javio Franjo Krčalić sa zanimljivom pričom, no ovoga puta ne iz Rijeke već s Korčule. U pitanju je noćni spinning, a doživljaj je bio takav da bi ga bilo grijeh ne podijeliti s drugima.
Evo što nam je Franjo ispričao o svojim korčulanskim zgodama i nezgodama:
– Tjedan dana godišnjeg odmora na Korčuli u ‘žiži’ turističke sezone se poklopio s toplinskim valom. Nakon cjelodnevnih kupanja, gastronomskih užitaka i istraživanja otoka nisam baš imao energije i volje za ribolov.
Dobio sam informaciju od jednog ribolovnog kolege da bi trebao probati spinati škarme na samom kraju otoka, rt Ražnjić.
I tako, došla je i zadnja večer mog boravka na Korčuli i odlučim se, idem spinat. Htio sam probati novi Daiwin štap 10-40g, ali sam se ipak odlučio za malo jači komplet, provjereni štap Sportex Hydru u gramaži 13-52g. Nepoznati teren, noć, i nada da uvijek može nešto jače udariti – priča nam Franjo.
– Kod dolaska na sami rt prošao sam dvije-tri pozicije dok se nisam pozicionirao idealno niz vjetar. Ujedno je to bila i pozicija gdje sam zabacivao u odsjaj punog mjeseca na moru.
Lijep prizor, a i osjećaj. Za varalicu sam odabrao bijeli DUO Tide Minnow 140, wobbler kojemu predatori teško odolijevaju po noći.
Nakon otprilike pola sata spinanja dobivam udarac, ali bez kačenja. Pomislio sam možda sam zapeo, ali vidim pod lampom da sam ipak jedno desetak metara od grota koje se pružaju dosta plitko od obale prema dubini. Nastavljam dalje zabacivati i pretraživati teren.
Nedugo zatim udarac na jedno pet metara od obale.
Osjećam da je veći komad ribe na štapu i pokušavam je odmah izvući dok nije podivljala – nastavlja Franjo svoju priču.
– Nakon prvog skoka strijelka se probudila i izvukla jedno desetak metara u dubinu.
Dotežem malo kočnicu jer joj nisam htio dati previše slobode oko obližnjih grota. Krenem lagano pumpati i opet šijanje, ovaj put malo kraće.
Kada se smirila uspio sam ju dovući pod noge. Podmetač nisam koristio jer sam ribu planirao navući na pličinu. Kakva greška…
Već pod nogama, potežem je malo jače na stijenu i uz njen siloviti trzaj i prasak, puca mi štap.
Hvatam FC (0,37 mm) i izvlačim ju na stijenu.
Kada sam vidio kolika je, odmah je nestala ljutnja zbog štapa i vlastite nesmotrenosti.
A realno, ionako je Hydra već dosta toga odradila, a i vrh je bio već kraćen dva centimetra.
Strijelki odmah skraćujem muke, otkrvljavam ju i važem, a vaga pokazuje 6,8 kilograma! Čudim se, vidim u mraku velika je, ali baš toliko!?
Naravno vaga se prebacila na libre od mog paničnog stiskanja, namještanja i slikanja ribe. Kako god, i dalje ostaje moja najveća strijelka, ali i riba općenito, ako ne računamo ugora, sa svojih 3,4 kilograma težine i točno 70 centimetara dužine.
Pakiram opremu, tj. ono što je ostalo od nje i vidim da na wobbleru fali prva trokuka, a zadnja koja je bila zabijena ispod škrga za trup lagano otvorena.
Tu izgubljenu prvu trokuku sam poslije našao malo dublje u škrgama.
Često koristim DUO voblere i donijeli su mi lijepe ulove, ali ću u budućnosti malo pripaziti na trokuke jer očito jako brzo postanu ‘slaba karika’.
A taj dan ranije sam taman završio s čitanjem knjige ‘Starac i more’ od E. Hemingway-a, i kroz glavu mi odmah prošlo kako tu ribu sačuvati sutra na povratku do Rijeke. Nisam htio ponoviti njegov tragični scenariji gubitka kapitalne ribe. U apartmanu stavljam par boca s vodom u ledenicu da budu spremne za sutrašnji transport jer na pumpama nije bilo leda. Odmah ujutro, tek u trećem marketu po redu, napokon nalazim termo vreće i sve to pakiram u bunker. U Splitu odmah nadopunjujem led s pumpe u termo vreću i pri povratku kasno navečer u Rijeku vidim da je riba ‘ok’. Sutra je odmah završila na gradelama i bilo je sasvim dovoljno ‘materijola’ za nas petero i dvoje djece.
Što reći… Na kraju je ispao jako lijepo zaokružen godišnji odmor i poruka sebi i drugima:
– Kad god imaš priliku spinat, idi! Nema lošeg dana ili noći provedenog na moru, a još kada te pogodi ovakav ulov sreći nema kraja – ispričao nam je Franjo Krčalić.
