Ulov je samo motivacija za sljedeće isplovljavanje…
Simon Cukon je jedan od onih ribolovaca koji se ne ustručava isprobati nove tehnike pa onda svoje iskustvo podijeliti s drugima. Lovište mu je Kvarnerski akvatorij koji pretražuje i mapira kad god to može, a rezultati njegovog lova o njemu kao ribolovcu govore dovoljno sami za sebe.
Evo što nam je Simon rekao o tome kako doživljava more i ribolov, kao i ‘nove’ tehnike s kojima očito vrlo uspješno izlazi na kraj:
– Rodom sam iz Medulina, a na moru i uz more sam od malih nogu. Na sreću, uz djeda sam imao priliku ribariti pa tako nešto i vidjeti, za razliku od današnjih početnika, premda se ribolov od prije dvadesetak godina od današnjeg razlikuje po puno stvari, a najviše po tome sto današnja tehnologija uz koju zahvaljujući modernim i preciznim sonderima, fishfinderima i najtočnijim GPS uređajima vrlo lako određujemo i posjećujemo neke željene pozicije ribolova.
Unazad par godina, kad bi se na nekoj pošti sreli jedni sa drugima, mislim na ‘ribiče’, smješno je bilo vidjeti da se iz kabine vade nekakvi štapovi i da se njima maše jer, naravno, stara se škola ne mijenja jer je samo ona ispravna – priča nam Simon,
– No s vremenom se sve mijenja pa se tako postepeno i prihvaćaju promjene. Na kraju htjeli mi to ili ne, i sami, prije ili kasnije, počnemo isprobavati neke nove tehnike.
Za mene osobno su lignjolov i klasična panula živom ješkom za zubace broj 1, ali budući da to nije ribolov koji traje cijelu godinu, odlučio sam se okušati u tehnikama koje još uvijek kod nas u Kvarneru, barem kako sam ja imao priliku čuti, i nisu bas objeručke prihvaćene.
Zato i ima toliko čuđenja kad se povremeno pohvalim ulovom.
Naravno, kad pričam o tim ‘novim’ tehnikama mislim u prvom redu na jigging tehniku i inchiku varalice.
Moram priznati da mi jigging iz početka, kako se kaže, i nije baš nešto najbolje legao, ali tu i jeste najveći problem prihvaćanja novih tehnika.
Naime, uspjeh u jigganju leži najviše u pronalasku prave mikrolokacije ribolova što je generalno problem za većinu, jer zahtijeva puno boravka na moru, odnosno puno sondiranja i otkrivanja novih pravih pošta.
Ja osobno lovim na olupinama i udaljenim brakovima miljama od obale što samim time i zahtijeva ozbiljnije plovilo – nastavlja Simon svoju priču.
– Od opreme koristim jigging štapove, osnovica je obavezno upredenica koja završava s 1 – 1,5 metar predveza od fluorokarbona pri čemu je debljina stvar osobnog odabira.
Što se tiče varalica koristim samo Hayabusa i Casted inchiku varalice raznih boja, oblika i težina.
Iz mog iskustva mogu reći da nema boljih ili lošijih inchiku varalica, jer sve zavisi od dana do dana. Vrijeme, doba dana, mjesec, jačina korenta, sve to utječe na odabir inchiku varalice.
Ove ribe na slikama sam ulovio na različite varalice i u različitim uvjetima prateći samo svoj špirijus.
Tako sam, primjerice, ovu škrpinu od 2,9 i tabinju od 3,6 kilograma ulovio ujutro, oko 8, sati na dubini od 40 metara na Casted Inchiku od 100 grama.
A zaključak cijele ove priče je vrlo jednostavan:
– Ljubav prema moru treba biti na prvom mjestu, zabava na drugom, a onda tek ulov koji služi za sreću i motivaciju za sljedeće isplovljavanje – ispričao nam je Simon Cukon.
