Bila je i prošla još jedna ‘Oradela’, a tko nije bio, bez obzira na razlog nedolaska može samo plakati.
Kao i svake godine, okupljanje je počelo već početkom tog tjedna tako da su, premda je natjecanje bilo tek u subotu, 11. studenog, prvi prijatelji u Piran stigli već u ponedjeljak.
Ekipa se polako okupljala da bi u petak uvečer stigli svi oni koji do Pirana dugo putuju. Samo su one malobrojne ekipe kojima je Piran ‘ispod nosa’ ostavile svoj dolazak na ‘Oradelu’ za subotu ujutro.
A razloga za biti najkasnije već u petak u Piranu, je bilo jako puno.
Ispred ateljea Mozaik bili su postavljeni stolovi puni slatkih i slanih delicija i pomno biranih vina tako da su se već u sumrak mogle čuti prve note pjesama koje redovito prate ovakva okupljanja. Naravno, otvorena je i tradicionalna šunka u tijestu bez koje se Oradela ne može ni zamisliti.
Sviralo se, pjevalo i nazdravljalo prijateljima i druženjima kojih je nažalost sve manje, dok sve okupljene, baš kao u pjesmi ‘Klapo moja’, doslovno nije potjerala kiša koja kao da se pobrinula da sutra na natjecanju najveći dio natjecatelja ipak bude naspavan i spreman za okršaj zbog kojeg su i došli u Piran.
Naravno, najuporniji su se samo premjestili u kultni piranski lokal, Čakolu, gdje se uvijek dobro jelo i pilo, a zahvaljujući novootvorenom dodatnom prostoru ispunjenim najbiranijim vinima i pršutom i mortadelom u pozadini, te je večeri puno sidara ostalo ‘u tvrdo’ tako da se mnogi prisutni, i da su htjeli, nisu mogli pomaknuti.
Ipak, u subotu ujutro, već u 6:00 sati su svi bili ispred glavnog gata gdje ih je dočekala okrepa bez koje se ne može. Naime, premda je kiša stala, to je jutro bilo hladno zbog bure tako da je kava uz pokoju čašicu žestice itekako bila dobrodošla.
A onda je došlo i 7 sati kada je odrađena prozivka i kada se moglo ući u barke i početi s pripremom ješke koja je ove godine bila dirigirana.
Naime, da bi se osigurala potpuna pravednost, domaćin je osigurao svakom natjecatelju 1,5 kilograma daganja, 0,30 kilograma liganja i 0,30 kilograma srdela.
Korištenje bilo koje druge ješke bi rezultiralo trenutnom diskvalifikacijom i trajnom zabranom sudjelovanja na ovom natjecanju.
Razlog tako stroge odluke leži u činjenici da su mnogi ‘lokalni’ natjecatelji koji su prošlih godina na natjecanje dolazili s grankadulama i škrdobulama bili u velikoj prednosti u odnosu na ‘putnike’ koji nisu mogli priskrbiti tako kvalitetnu ješku, a zbog čega su godinama u startu bili zakinuti. No ove je godine ta nepravilnost ispravljena tako da su svi imali manje-više iste šanse za pobjedu.
A onda je u 8:00 oglašen i start pa su se barke otputile i usidrile u zoni između Savudrije i Pirana gdje su svi pokušavali uloviti oradu, najcjenjeniju ribu ovog natjecanja.
Naime, za razliku od većine ostalih natjecanja, na ‘Pokalu oradela’ riba se boduje kroz tri kategorije.
Tako su se grami ulovljenih orada množili s 10, grami ulovljenih brancina, ovčica, šaraga, fratara, arbuna i kantara s 3, dok je špar bodovan po principu jedan gram – jedan bod. Ograničenja s obzirom na minimalnu dužinu riba su bile – za brancina 25, za oradu i ovčicu, 20, za arbuna, špara i kantara 15, za fratra 18, te za šarga 23 centimetra. Ostale se vrste riba uopće nisu bodovale.
A ostale su propozicije bile kao i uvijek jednostavne i jasne. Lovilo se s jednim štapom s maksimalno tri udice uz obaveznu periodičnu izmjenu pozicija unutar barke.
Vrijeme je natjecatelje poslužilo jer je bura stala pa je na kraju i zabonacalo tako da su mnogi koji su to jutro startali u termo odijelima, natjecanje završili u kratkim rukavima.
Natjecanje je okončano u 13:30 nakon čega je sve natjecatelje u povratku na glavnom gatu dočekala ekipa koja je zaprimala ulov.
I dok su se ribolovci tuširali i dolazili sebi nakon napornog lova riba je sa glavnog gata prebačena u restoran Pirat koji je već godinama tradicionalna bazna pozicija na kojoj se odvija baš sve što slijedi nakon natjecanja.
U Piratu je riba izvagana po klasičnom oradelinom kriteriju kroz kategorije, i dok je narezan Drniški pršut i sir pa onda poslužen i svečani, iznimno ukusan i bogat ručak, sudački tim je ustanovio i plasmanske liste za sve kategorije, pa se u nešto kasnijim popodnevnim satima, moglo pristupiti i proglašenju najboljih.
No valja naglasiti da ove godine nisu samo najbolji natjecatelji primili nagrade plakete i zahvalnice.
U Pirat su pozvani svi koji su na bilo koji način doprinijeli radu ovog kluba jer je RD Oradela – Piran ove godine slavilo i 30 godina od osnutka, a što je obljetnica koja je svemu dala poseban značaj.
Podijeljene su brojne plakete i zahvalnice, a nakon što su nagrađeni i najuspješniji ribolovci, pojavila se i ogromna torta koja je poslužena svim uzvanicima i zalivena s nebrojenim bocama šampanjca.
I tek kad je zadnji komad torte podijeljen, operativni dio ‘Oradele’ je mogao sjesti i odmoriti se prepuštajući se uživanju u pjesmi, zvucima harmonike, gitara i fešti koja je kao i uvijek potrajala do sitnih sati.
Poslužena je i sva riba koja je ulovljena tako da je i ova fešta okončana kako se i priliči ribarskim feštama, uz ribu, dobro vino i stare pjesme.
I premda su mnogu na počinak pošli praktički tek u nedjeljno jutro, već je u 8 sati većina bila ispred Čakole na tradicionalno posluženom ‘segedinu’ koji tako dobro budi i otklanja sve tragove neprospavane noći dok je nova šunka u tijestu popunjavala praznine koje su se pojavile tijekom noći.
A onda je došlo i vrijeme da se krene kući.
Rastanak je svima, kao i uvijek, teško pao. No utješno je što će uspomene s ove Oradele svima grijati srca sve do novog susreta iduće godine, na istim Piranskim punktovima koji se, nakon što se jednom upoznaju, nikada ne zaboravljaju.
A da ovaj izvještaj ne bi ostao nepotpun tu je i plasman koji je za razliku od prethodnih godina ipak nešto drukčiji.
Tako je između ostaloga, zahvaljujući upravo dirigiranoj ješki, ulovljeno oko 30 posto manje riba nego prošlih godina, a što jasno pokazuje koliko je takva odluka bila bitna.
I premda su na ovogodišnjem Pokalu Oradela nastupila 63 natjecatelja raspoređena u 32 ekipe, iz 16 klubova iz Italije, Hrvatske, Crne Gore i Slovenije, samo su prva tri mjesta odnijela nagrade, medalje i pehare.
Tako je treće mjesto u pojedinačnoj konkurenciji s 6365 bodova osvojio Miodrag Vulin, član KSR Ama – Kostanjica iz Crne Gore.
Drugi, sa 7470 bodova koje mu je u najvećem dijelu osigurala orada ulovljena gotovo u zadnji tren je bio Vladimir Pantović član ŠRD Zubatac – Poreč, dok je prvo mjesto s uvjerljivih 8580 bodova osvojio Milan Šiljeg, član ekipe Dream Team.
U ekipnom su poretku s 7185 bodova treće mjesto osvojili Bojan Šalamon i Marijan Županec, ekipa ŠRD Aero – Celje.
Drugi s 9735 bodova su bili Vladimir Pantović i Vili Pilar kao ekipa ŠRD Zubatac – Poreč, dok su ekipno prvo mjesto s 9535 bodova kao ekipa Dream Team osvojili Milan Šiljeg i Tvrtko Hrgić.
No kako kažu, na staroj se slavi ne živi, pa stoga s nestrpljenjem čekamo novu Oradelu koja će ponovo okupiti stare prijatelje uz stare pjesme i staro vino, a možda i s nekim novim pobjednicima.
A svi koje zanima kako je to izgledalo korak po korak, hrpu fotografija i videa mogu pronaći na FB stranici Oradale ili klikom ovdje.