Piše: Marcel Bukovec
U uvalu smo stigli neposredno prije zalaska sunca, oko 17 sati.
More je izgledalo obećavajuće, mirno, bez traga vjetra, s onom karakterističnom tišinom koja ribaru daje do znanja da se može dogoditi nešto posebno.
Odlučio sam se za provjereni izbor, Shimano Sephia Clinch Flash veličine 3.0, i poslao prvi zamah daleko na pučinu.
Zabacio sam oko 35 metara od obale, gdje je dubina oko 15 metara.
To se do sada pokazalo kao savršena kombinacija.
I već pri drugom zabačaju, dogodilo se.
Osjetio sam izrazitu težinu na štapu, drugačiju od svega što sam doživio ove sezone.
Uslijedila je kratka, ali napeta borba, u kojoj sam pokušavao zadržati mirnu ruku i osjetiti vrh štapa.
Kad se silueta konačno približila obali, znao sam da na udici imam nešto posebno – najveću lignju ove sezone za mene.
Kad sam lignju dovukao do obale, moj kolega Jakob, s kojim inače zajedno objavljujem na YouTube kanalu Na Bonke Fishing, pomogao mi je izvući je.
Trenutak kada se lignja konačno spusti na suho bio je tih, ali pun zadovoljstva, onakvog kakav svatko tko je ikada lovio ribu u sumrak može razumjeti.
Vaga je kasnije pokazala 510 grama.
Znam da mnogi love i puno veće. Ali je to bio moj rekord ove godine.
Večer, koja je započela mirno i bez posebno velikih očekivanja, završila je pričom koja će mi dugo ostati u sjećanju.
A lovio sam štapom Daiwa Ninja Egi, u kombinaciji s rolom Daiwa Ninja 2500 LT.
Na roli imam namotanu upredenicu Daiwa 8X, debljine 0,12 milimetara, i oko 50 centimetara fluorokarbonskog predveza Yo-Zuri promjera 0,25 milimetara, na kraju.
Lovili smo u Istri, oko Novigrada, na jednoj poziciji koja mi je i ranije dala puno dobrih ulova.
Svaka čast samo tako nastavi bit će i većih.