Premda većina neodgovornih koji smeće bacaju u more misle drugačije, more nije rupa bez dna.
Većini suvremenog otpada treba jako puno vremena da se razgradi pri čemu je šteta od mikroplastike po mišljenju mnogih stručnjaka s ovog područja već postala doslovno nepopravljiva.
Dio u more bačenog otpada završi na dnu i tamo svakako radi štetu dok dio pluta dok ga more ne izbaci negdje na obalu, a gdje opet leži dok ga more ne odvuče ili dok ga kiše i vjetar ne razvuku.
Nažalost, većina ljudi na to ni ne obraća pažnju preskačući plastične vrećice, limenke, boce, odbačene šlape i ostali slični otpad, no na sreću to ne rade svi.
Karlo i Ana Krvavac žive u Neumu i smeće koje doplavi more sakupe i deponiraju na prikladan način.
Evo što nam je Karlo rekao o tome:
– Na ideju smo došli nekako spontano.
Svakodnevno nam more s Neretve, iz Komarne, Kleka i Neuma donese hrpu naplavina.
Bude tu svega, od plastike preko boca do voća i povrća, sve to netko tamo baci u more pa nam strujanja i vjetrovi to sve donese pravo ispred kuće, na plažu.
Tako svakodnevno čistimo, žena i ja jer nam nema druge ako želimo da nam bude koliko-toliko čisto.
A ovo na slikama i nije velika količina koliko znamo toga izvući.
Bilo bi lijepo kad bismo uspjeli potaknuti i druge da čiste, makar za sobom, koliko tko može jer bi tako bilo svima lakše.
A onima drugima želimo da se malo osvijeste, sagledaju malo širu sliku i možda shvate koliku štetu nanose svaki puta kad nešto bace u more – poručuju nam Karlo i Ana Krvavac.
