Ribolov na velikim dubinama nikada nije jednostavan, a nerijetko je i opasan pogotovo ako se isplovljava s manjim brodicama. Ipak koliko se god činilo zahtjevno teško i komplicirano, ako ste posložili sve kako treba kančarenje na velikim dubinama može biti vrlo zabavno i produktivno, što zapravo i jeste jedan od osnovnih ciljeva svakog ribolova.
ZOV AVANTURE
Lov na velikim dubinama oduvijek je svakom ribolovcu bio izuzetan izazov i to iz više razloga. Ponajprije, velike dubine i potencijalni ulovi tako dobro golicaju ribolovnu maštu koja kod većine ribolovaca i bez poticaja nema granica. Na dubinama do četrdesetak metara uglavnom se zna što pliva i što se od ulova može očekivati, no na dubinama preko sto metara može biti doslovno svega i svačega.
Ne treba smetnuti s uma i teško pronalaženje dobrih pozicija što je dodatni izazov. U današnje vrijeme na pomoći nam je sva sila elektronike s kojom se lako snalazimo i po najcrnjem mraku, no prije pojave suvremene elektroničke navigacijske opreme bilo je izuzetno teško dva puta ubosti istu poziciju na otvorenom moru. Osim toga, valjalo je složiti i pribor koji je sve samo ne jednostavan i običan. A izvlačenje ulova…
Sve to zajedno svakog zagriženog ribolovca draška i zove na avanturu zovom koji je nemoguće odbiti. Ipak, unatoč silnoj želji, takvi se pothvati često pretvaraju samo u dalek i skup izlet bez očekivanog rezultata. Da se upravo to ne bi dogodilo neke stvari valja posložiti na vrijeme, kako u glavi tako i u ribolovnoj opremi i na brodu, te se tako organizirani, puni nade i bez imalo straha u neuspjeh, otisnuti u potragu za ribom života.
PIPANJE NA SLIJEPO
Kao i općenito sve ribolovne pothvate, tako i lov na velikim dubinama valja pomno isplanirati. Ponajprije bi trebalo odrediti poziciju na koju želimo ići. Osim ‘dobronamjernih’ savjeta iskusnijih ribolovaca za koje se naposljetku uglavnom otkrije kako su prepuni rupa i raznoraznih propusta, valjalo bi detaljno proučiti karte. Današnja ponuda pomorskih karata je izuzetno bogata i uz malo spretnosti neće biti teško pronaći onu koja nam najviše odgovara. Bitno je da karta sadrži detaljan prikaz svih promjena dubine što je zapravo u suvremenoj kartografiji postao standard. Svakako bi valjalo odrediti i nekoliko rezervnih pozicija. Svi znamo da nema gore stvari nego kad nakon dva sata plovidbe na poziciji na kojoj ste namjeravali loviti otkrijete usidreni brod.
Od pipanja na slijepo uvijek je bolja pouzdana informacija ili osobno iskustvo. Naravno, u posljednjem slučaju preskačemo iščitavanje karata.
Jedan od gorih načina određivanja pozicije je isplovljavanje po sistemu ‘već ću ja nešto naći’. Traženje pogodnog mjesta nakon isplovljavanja gledanjem u sonar, može dati rezultate, ali uglavnom tek nakon više izlazaka na more kojima je osnovni cilj upoznavanje s terenom, a ne ribolov.
ELDORADO NA DNU
Cilj potrage je nalaženje brakova, podmorskih uzvisina i brda čije padine u pravilu obiluju ribom. Ne moraju to uvijek biti kampaneli koji se sa 120 metara dižu na dvadesetak metara pod površinu. Ponekad je dovoljno nekoliko metara razlike u dubini da okupi i zadrži ribu.
Brakovi ribama ne predstavljaju samo sklonište kako veliki broj ribolovaca misli. Brakovi su stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama koje su ovisne jedna o drugoj i usko povezane i hranidbenom lancu. Na takvim je mjestima stalno prisutan i lom morskih strujanja tako da hrane nikada ne nedostaje. U tom lomu kurenta je obilje života u kojem sitna riba traži plankton dok nju samu traži krupnija riba. Naravno, na vrhu piramide su najkrupniji predatori.
U zavisnosti od smjera kurenta, jedna je strana braka uvijek bogatija ribom. Grubo gledano, strana braka izložena kurentu više obiluje hranom i zaklonima što je zapravo ključni razlog zadržavanja kvalitetne ribe. Kod brakova koji su podjednako izloženi dijametralno suprotnim kurentima, udice valja spustiti na bočnim stranama.
No osim brakova, idealno je potražiti i bilo kakve nakupine kamenja koje čine ‘skalinu’ dok pronalazak kakve olupine u pravilu znači pronalazak Eldorada.
NA DVA SIDRA
U planirano vrijeme ribolova važno je ukalkulirati i vrijeme nastupanja plime i oseke kako bismo se mogli što lakše i preciznije usidriti pri čemu je sidrenje na dubokim brakovima zahtjevna stavka i ne treba joj nipošto pristupati olako.
Na dubinama do četrdesetak metara kurenat je uglavnom stalan, no na većim dubinama često se susrećemo s kontrakurentima. Dok je u površinskom sloju prisutan kurenat jednog smjera, u donjem ili srednjem sloju kurenat može biti potpuno suprotnog smjera. Ukoliko je kurenat stalan i potpuno jasan, tada se možemo sidriti sa jednim sidrom, ali ako su kurenti promjenjivi ili očekujemo izmjenu plime i oseke tada se potrebno dobro ukopati što je neizvodivo bez dva sidra. Poziciju najprije valja proći niz kurenat te na odgovarajućoj udaljenosti, koja ovisi o jačini kurenta i dubini baciti prvo sidro. Nakon toga se treba vratiti uz kurenat pa na otprilike simetričnoj udaljenosti od pozicije baciti drugo sidro te se uz pomoć motora i vitla zaustaviti na željenoj poziciji. Taj manevar svakako zahtijeva stanovitu spretnost i uigranost da ne spominjemo fizičku spremu budući da ovakvo sidrenje tek malobrojnima od prve polazi za rukom. Iako se za podizanje sidra podrazumijeva korištenje vitla, to zapravo samo na manjem broju plovila prolazi bez veće fizičke aktivnosti.
Osim toga, na tako velikim dubinama lakše se sidriti manjim brodicama na kojima najčešće zbog pomanjkanja prostora (ili novca!) vitla ni nema.
Naravno, poziciju možemo održavati i motorom što je za većinu ribolovaca ipak vrlo skupa opcija.
Izbor sidra ovisi prvenstveno o tipu dna i veličini plovila, no klasični drakmar i mačak su u većini slučajeva prvi izbor.
TKO JOŠ TAKO LOVI?
S obzirom na pribor možemo odabrati dva načina ribolova – klasični iz ruke ili suvremeni sa štapom.
Prvi, klasični pristup ima mnoštvo pristaša koji su zapravo samo deklarativni pobornici dok se u praksi uopće ne bave ovakvim ribolovom. Ribolov iz ruke nakon izvlačenja sistema iz mora, bilo zbog ulova ili provjere ješke podrazumijeva preko sto metara tunje pod nogama na pajolama. Ta tunja mora biti izuzetno mekana kako se ne bi kovrčala i mrsila no tada se susrećemo sa drugim problemom. Mekani najloni u prosjeku imaju istezljivost oko 10 posto što znači da pri pokušaju kontriranja na dubini od sto metara najprije savladavamo desetak metara istezljivosti, nakon čega ispravljamo ‘trbuh’ od kurenta da tek tad imali ‘neposredan’ kontakt s udicama. Najveća dio ulova ostvarenog na ovaj način je slučajan i nema nikakve veze sa spretnošću i pravovremenim kontriranjem ribolovca već su isključivo stvar sreće. Problem s istezljivosti je rješiv ako najlon zamijenimo upredenicom. Istezljivosti nema i kontakt je direktan no stotinjak metara razmotane upredenice je gotovo nemoguće održavati nezamršenom. Dostatan je i vjetar da preklopi kakav voj nakon čega imamo nerazmrsivo gnijezdo. Rješenje? Postoji, postoji i zove se štap i rola!
NEŽELJENE VIBRACIJE
Pri izboru štapa za ribolov na velikim dubinama valja obratiti pažnju na nekoliko ključnih karakteristika. Štap mora biti lagan, žilav, izdržljiv s dobro izbalansiranim težištem i jednako dobro pogođenim rasporedom provodnika i nosača role. Idealna dužina štapa za lov na većim dubinama je oko 210 centimetra. Dugi štapovi namijenjeni lovu bijele ribe na manjim dubinama s osjetljivim multikolor vrhovima na ovakvim pozicijama uopće ne dolaze do izražaja jer će se trzaj ribe prije osjetiti na cijelom blanku nego na vrhu štapa. Zbog stalno prisutnih kurenata i veće težine olovnice vrh štapa će veći dio vremena biti maksimalno savijen. Osim toga, budući da se u pravilu koristi upredenica, kontra ne mora biti višemetarska tako da je navedena duljina štapa sasvim dostatna za kvalitetnu kontru.
Problem može predstavljati premala udaljenost između role i prvog provodnika. Naime, ako je ta udaljenost premala prilikom izvlačenja pribora vibracije mogu biti toliko jake da lako zamore ribolovca već nakon prvih nekoliko izvlačenja. Da bi se ta neželjena vibracija izbjegla, ponekad je dovoljno promijeniti rolu i montirati model s rotorom manjeg promjera. Time će oscilacije strune pri namatanju biti nešto manje, što je često dostatno za smanjenje zamarajućih vibracija.
Naravno, s multiplikatorima takvih probleme nema.
STRUJA JE RJEŠENJE
Rola općenito mora biti prvenstveno jaka, s ergonomskom, lako dostupnom robusnom ručicom tako da s lakoćom svladava napore podizanja tereta s velike dubine. Neke od rola namijenjenih ovom načinu ribolova uopće nemaju preklopnu oprugu već samo mali zub na roleru tako da zapravo podsjećaju na minijaturne kranove.
Naravno umjesto robusnih stacionarnih rola mogu se koristiti i multiplikatori. Budući da se ribolov odvija iz ruke, idealno bi bilo da imaju malu težinu.
Za one sklonije suvremenim tehničkim rješenjima na raspolaganju stoje i multiplikatori s elektromotorom kod kojih je za izvlačenje pribora iz mora dovoljno pomicati polugu kojom se određuje brzina namatanja. Motor će se zaustaviti nekoliko metara od površine nakon čega preostaje ručno namatanje samo tih posljednjih nekoliko metara strune i prihvat eventualnog ulova.
GRUBO I JEDNOSTAVNO
Predvezi za ovakav način ribolova moraju biti usklađeni s očekivanom lovinom, ali i naprezanjima koje možemo očekivati prilikom izvlačenja. Olovno opterećenje Je rijetko kada lakše od 250 grama, a u zavisnosti od kurenta i dubine može biti i preko 500 grama. Ponekad se dogodi da pod brodom imamo jato gladnih skuša, lokardi ili šaruna koje ne želimo loviti, a koji nam napadaju ješku u propadanju. Jedino rješenje za tako ‘slatke muke’ je u povećanju olovnog opterećenja čime se povećava brzina tonjenja.
Osnova predveza bi trebala biti minimalnog promjera 0,60, a prame opet u zavisnosti od očekivane lovine od 0,45 do 0,80 milimetara. Udice su određene prvenstveno lovinom pa su tako za ribu poput okana ili većih arbuna najprimjerenije kovanice veličinama 5 do 7, dok su za zubace ili pagre primjerene velike kovanice 2/0 s tim da ponekad nisu pretjerane no velike trokuke udice.
Spoj osnove predveza i prama valja izvesti na najkvalitetniji način. Najčešće se koriste trostrani zogulini ili sistem sa jednim zogulinom ograničen perlama pri čemu treba izbjegavati čvorove kao graničnike perli. Da perle ne bi ‘šetale’ možemo ih lijepiti ili ih možemo ograničiti puškicama (hilznama) koje treba stegnuti kliještima za krimpanje. Stezanje kombinirkama ili nekim drugim kliještima može oštetiti predvez više nego suhi čvor.
Sama konstrukcija predveza kao i dužina i broj prama ovisi prvenstveno o lovini. Tako ćemo za okane koristiti klasični predvez sa tri prame dok ćemo za zubaca koristiti predvez sa jednom pramom s dvije udice.
VRAG NE SPAVA
Na velikim dubinama ulov može uistinu biti raznolik. Od bijele ribe možemo očekivati pagre, zubace, škrpine i velike arbune, a od divljači ugore, murine, golubove raže, kokote, kirnje, ali i mnoštvo drugih vrsta koje nerijetko iznenade svojim prisustvom na tako velikim dubinama.
Po pitanju izbora ješke za dubinski ribolov autoriteti su podijeljeni. Dok jedni favoriziraju srdelu, drugi su skloniji lignji, treći pak živoj ješki.
Pravilo je zapravo jednostavno – ješka mora biti svježa osim ako ne idemo ciljano na ugore i murine. Ako pak idemo na zubace i pagre tada je provjereno najučinkovitija ješka živa lignja. Kirnju ćemo najlakše prevariti živom ribom, dok većinu ostale ribe možemo uloviti na komade ili filete riba. Gambori i rakovi samci su izvrsna ješka za svu bijelu ribu, dok se školjkama jednako kvalitetno mogu loviti primjerci do 1,5 kilograma težine. Vrlo su učinkovite i sendvič montaže kod kojih se direktno na udicu ili na iglu nižu komadi riba školjki i rakova koji se dodatno učvršćuju silikonskim koncem.
Bez obzira na kakvu lovinu ciljano išli, oprara i kuka moraju biti uvijek pri ruci. Brojne ribe nakon tegljenja kroz sto metara vodenog stupa često budu na granici spadanja s udice tako da je oprara imperativ dok je prihvat krupnijeg ugora bez kuke izuzetno težak, ako ne i neizvodiv posao.
I na kraju još samo jedna sitnica – na dubinsko kančarenje nikad ne idite sami. Dobre pozicije su najčešće uglavnom vrlo udaljene, a Vrag baš nikada ne spava.
