Premda je riječ o vrsti koju je znanost odavno smjestila u tablice kao zasebnu vrstu i dala joj ime zubatac krunaš (Dentex (Cheimerius) gibbosus, Rafinesque, 1810) mnogi ribari i dalje imaju problema s determinacijom ove vrste. Osnovni razlog zbunjenosti koju izaziva je u njenom fizičkom izgledu koji se tijekom sazrijevanja ribe drastično mijenja zbog čega u mnogim krajevima ima različita imena, sve u zavisnosti od razvojnog stadija u kojem je ulovljena. Tako tu ribu ribari nazivaju divlji pagar, pagar krunaš, pagar barjaktar, arbun perjaš, zubatac perjaš, perjaš, ama, pa i hama, čime se unosi dodatna zbrka zbog hrvatskog naziva za vrstu Argyrosomus regius (Asso, 1801).

Posebnu zbrku unosi i takozvana ‘prepisivačka stručna’ literatura koje srećom ipak nema previše, a koja u priču uvlači i pagra barjaktara (Pagrus caeruleostictus,Valenciennes, 1830) koji nastanjuje južni Mediteran dok je istočnoj obali Jadrana najbliži zabilježeni ulov ove vrste ostvaren na jugu Albanije i to samo jednom. Osim što zubaca krunaša naziva pagrom barjaktarom, takva literatura navodi i da u našem moru postoje dvije vrste pagra – običan pagar i pagar barjaktar, što je naravno, jednako potpuno netočno.

ODRASLI MUŽJAK ZUBACA KRUNAŠA

MUŠKE KRUNE

A zbrke uistinu ne bi trebalo biti jer je naprosto riječ o jasno odvojenoj vrsti koju niz fizičkih obilježja očito odjeljuje i odvaja od samo naizgled sličnih vrsta.

Dakle, zubatac krunaš u svojoj juvenilarnoj, nedorasloj razvojnoj fazi ima produljene prve šipčice leđne peraje, točnije treću i četvrtu. Te su šipčice izrazito duge, često duže od polovice ukupne duljine tijela.

DUGE PRVE ŠIPČICE NA LEĐNOJ PERAJI SU GLAVNA IDENTIFIKACIJSKA OZNAKA KOD MLADIH ZUBATACA KRUNAŠA

Tako nedorasli krunaši obitavaju uglavnom u dubokim uvalama s muljevitim dnom koje imaju manje više konstantan priliv slatke vode. Takva lokacija zapravo i nije toliko njihov izbor koliko posljedica inercije i povoljnih hranidbenih uvjeta.

MLADI KRUNAŠI SE USPJEŠNO LOVE INCHIKU TEHNIKOM

Naime, odrasli zubaci krunaši za mrijest biraju upravo takva mjesta na kojima se pomladak dosta dugo zadržava, sve dok se postepeno ne spuste na dubinu preko 5o metara gdje provode ostatak svog života. Obali će prilaziti samo u doba mrijesta krajem ljeta i početkom jeseni i to rijetko kada pliće od tridesetak metara dok ostatak svog života provode uz strmine, pećine, olupine kao i uz duboke brakove gdje pronalaze hranu i zaklon.

Zanimljivo je da se vrijeme mrijesta zubaca krunaša poklapa sa vremenom jamatve, berbe grožđa, što je zapravo posljedica klimatski povoljnih uvjeta.

Nedorasli krunaši u dobi od 3,5 do 4 godine života, kada u prosjeku dosegnu šezdesetak centimetara duljine i težinu od 3 do 4 kilograma postaju spolno zreli. Do tog vremena su rudimentarni hermafroditi što znači da imaju obilježja oba spola, i ovarije i testise, ali nefunkcionalne.

U tom razdoblju sazrijevanja gube produljene šipčice leđne peraje i tada ‘odlučuju’ što će biti, mužjaci ili ženke.

Mužjaci s nekih 4 do 5 kilograma težine dobijaju karakterističnu grbu na čelu, takozvanu krunu po kojoj je vrsta i dobila ime, dok ženke ostaju bez tog ukrasa ili pak sa slabo, jedva naznačenom izbočinom.

PERAJE I ZUBI

USTA PAGRA IMAJU PORED OČNJAKA I PLOČASTE KUTNJAKE

Osim osnovnog fizičkog izgleda koji jasno upućuje da je riječ o zasebnoj vrsti zubaca krunaša sa sigurnošću možemo razlikovati od srodnih vrsta i u juvenilarnom stadiju po nekoliko karakterističnih fizičkih obilježja.

USTA ZUBACA KRUNAŠA SU NAORUŽANA SAMO OČNJACIMA

Zubi su prvi detalj po kojem je jasno da nikako ne može biti riječ i pagru. Naime, pagar ima i očnjake za lov poput zubaca i kutnjake za drobljenje poput podlanice dok krunaš ima isključivo očnjake i stožaste karnivorne zube poput zubaca. Pločastih zuba poput onih u podlanice u ustima zubaca krunaša nema ni traga.

Nadalje, repna peraja kod zubaca nema nikakvih bijelih tragova. Kod pagra su oba vrha repne peraje plavičasto bjelkasta dok je kod zubaca krunaša plavičasto bjelkast samo vrh donjeg kraka repne peraje.

ZUBATAC KRUNAŠ (GORE) I PAGAR (DOLJE) SE, IZMEĐU OSTALOGA, LAKO RAZLIKUJU I PO OBOJANOSTI REPNE PERAJE

Pagar ima jasno omeđeno zatamnjenje s prednje strane glave, poput svojevrsne maske iznad očiju pa sve do usta, dok zubatac krunaš ima zatamnjenje isključivo nakraju škržnog zaklopca i samo djelomično iznad očiju.

ZUBATAC JE BITNO DRUKČIJI OD ZUBACA KRUNAŠA

Osim toga ima i karakterističnu tamnu pjegu na spoju završetka leđne peraje i hrpta koji je usto i malo usječen tako da se,  kad se bočno pogleda može vidjeti kako je leđna peraja na tom samom svojom bazom viša od linije hrpta,  što je još jedna karakteristika koju nema nijedna druga vrsta. 

Uz sve navedene očite razlike, zapravo je teško krunaša proglasiti bilo kojom drugom vrstom, kako u juvenilarnom tako i u odraslom stadiju.

A kad vam se dogodi da ulovite ribu od pedlja i pritom dvojite, je li arbun, pagar, krunaš ili zubatac, odmah je pustite u more. Kada vam se za godinu dana vrati kao odrasla riba takvih dvojbi sigurno nećete imati.

ODRASLA ŽENKA ZUBACA KRUNAŠA

OSOBNA KARTA

Zubatac krunaš (Dentex (Cheimerius) gibbosus, Rafinesque, 1810) pripada obitelji ljuskavki (Sparidae) i može narasti do 1,20 metara dužine i dosegnuti impresivnih 24 kilograma težine. S leđne strane je crvenkastosmeđkaste boje s nepravilno raspoređenim crnkastim mrljicama. Prema trbušnoj je strani bljeđi, a na samom trbuhu srebrno bijel s ružičastim odsjajem.

Tijelo je izduljeno i bočno stisnuto s krupnije građenim prednjim dijelom. Glava je u odnosu na tijelo velika, dok su čeljusti s krupnim očnjacima izrazito jake.

Ima dobro razvijene peraje, a krljušt krupnu i pravilno raspoređenu. Bočna je linija vidljiva cijelom svojom dužinom.

Obitava od dvadesetak pa sve do 200 metara dubine.

Hrani se ribama i rakovima i glavonošcima.

Lovi se kančenicom (uglavnom nedorasli primjerci), teškom panulom i parangalima.