Ujutro su svi bili na gatu i strpljivo čekali upute

Još jedan Pokal Oradela je najavljen, 9. studenog održan, i sada već iza nas tako da dojmove možemo polako posložiti i pokušati reći nešto suvislo.

Kada me Mario Druscovich, voditelj i dobri duh ovog natjecanja još davno pozvao na moju prvu ‘Oradelu’ rekao mi je:

– Na Pokal Oradela se dolazi samo na poziv jer se na tom natjecanju natječu samo prijatelji, a ti si mi prijatelj.

Naravno da se od tada redovito odazivam jer je rekao živu istinu.

Isplovljavanje i nije bilo najjednostavnije

Na ovogodišnje 23. za redom prijateljsko natjecanje odazvale su se 32 ekipe iz Italije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije koje su se okupile već u petak popodne. I premda je kiša bila razmjera koji su svojevremeno Nou natjerali da promjeni obrt i postane brodograditelj, fešta nije izostala. Uz brojne delicije među kojima je briljirala tradicionalna šunka u tijestu iz krušne peći, okupljeno se društvo stisnulo pod velike suncobrane u srcu Pirana ispred ateljea Mozaik , da bi se kasnije prebacili u kultni kafe Čakolu gdje su uz pjesmu ostali do sitnih sati.

Kako je natjecanje odmicalo tako se i more smirivalo

Naravno to nikome nije poslužilo kao izgovor da kojim slučajem već u 6 sati ne bude na gatu odakle se startalo. No unatoč tome što su svi bili točni do starta u predviđeno vrijeme ipak nije došlo. Svi su morali sačekati da jako jugo koje je more podiglo u visoku plimu ipak malo opadne kako bi se sigurno moglo isploviti u zavjetrinski dio ispred Fiese gdje je more bilo najmirnije.

Tako je start oglašen tek u 9 sati nakon čega je počela nesmiljena borba u kojoj su najdeblji kraj izvukle orade i arbuni. Kao i uvijek najlovnije ješke su bile grankadule i škrdobule s tim da je kao i ove godine bilo i inovacija poput blanširanih pa zamrznutih gambora koji su se na kraju pokazali kao sasvim lovni.

Ekipa za očevid je ulov dočekala i transportirala u Pirat

Na sreću i organizatora i natjecatelja, a napose barkarola, vjetar je konstantno padao tako da je, kakao je natjecanje odmicalo lov bio više nego moguć. Lovile su se sve za ovo natjecanje uobičajene ribe kao da nevremena nije ni bilo. A onda u dva sata sa sudačkog broda se oglasila sirena koja je označila kraj natjecanja.

Budući da je ovo natjecanje na kojem love prijatelji nikakvih pokušaja lova, sporog namatanja ili ‘isključivanja slušnih aparata’ nakon zvučnog signala nije bilo. Svi su natjecatelji kao poslušni vojnici prekinuli lov, složili svoj pribor te se otputili na piranski gat predati ribu glavnom sucu Branku Čermacu.

I dok su se ribolovci tuširali i dolazili sebi nakon napornog lova koji je, da podsjetimo, zbog fešte prethodne večeri bio nešto naporniji nego inače, riba je sa glavnog gata prebačena u restoran Pirat koji je već godinama tradicionalna bazna pozicija na kojoj se odvija sve što slijedi nakon natjecanja.   

Glavni sudac Branko Černac je uz pomoćnike vrlo brzo izvagao svu ribu

U Piratu je riba izvagana po klasičnom oradelinom kriteriju kroz kategorije, i dok je poslužen ručak, ustanovljena je i plasmanska lista za sve kategorije, pa se u nešto kasnijim popodnevnim satima nego inače, moglo pristupiti i proglašenju najboljih.

Najviše je ulovljeno arbuna

Tako su najbolji juniori bili Lukas Lipužić i Maj Pajser, članovi RD Oradela – Piran, dok su najuspješnije seniorke bile Vesna Pereza i Bruna Vrbanac, također članice Oradela.

Najuspješnije ekipe su bile zlatni Štefka Cvirn i Tone Veselič (ŠRD Marinar Kranj), srebrni Klavdij Veldin i Jan Krajcar (RD Solinar – Strunjan) te brončani Aleksandar Pejović i Dejan Beljkaš ( KSR Delfin – Budva).

A u pojedinačnom poretku se zlatom okitila Štefka Cvirn, srebrom Klavdij Veldin, broncom Dejan Beljkaš dok je pehar za najveću oradu tešku 232 grama osvojio Milan Šiljeg član DSRSAV Galeb – Raša.

Pehari, plakete, i nagrade su strpljivo čekali da budu uručeni najboljima

Ukupno je ulovljeno 14 orada ukupne težine 2,253 kilograma, 606 arbuna ukupno teških 60,092 kilograma te svega 3 validna špara ukupno teška 0,206 kilograma.

Naravno, osim pehara, plaketa i medalja najuspješniji su nagrađeni i brojnim bogatim sponzorskim poklonima.

Uslijedili su trenuci slave i zajedničkog fotografiranja nakon čega je počela i završna fešta ispunjena pjesmom i veseljem koje uvijek prati susrete starih dobrih prijatelja.

Pobjednici ovogodišnjeg XXIII Pokala Oradela

Fešta je potrajala do sitnih sati, a ispraćaj natjecatelja koji su se, premda nevoljko ipak morali vratiti svojim kućama, bio je u nedjelju ujutro ispred spomenutog kafea Čakola gdje je servirana sarma, šunka u tijestu i drniški pršut, jer se na put gladan ne može.

A Piran, premda cijele godine pun turista, ostao je kako bi Kićo rekao ‘tužan i sam’ čekajući sljedeći Pokal oradela na kojem će se stari prijatelji opet naći i sukobiti na najatraktivniji mogući način na najljepšem bojnom polju – u sportskom ribolovu na moru.