Dino Bajlo je ribolovac koji u pravilu vadi bokune i kapitalce. I ovoga je puta izvukao kapitalan ulov, no za razliku od pagara, gofova i zubataca, ovaj se ulov ne lovi toliko često, barem ne tehnikom koju je Dino koristio, a svakako ne tolikih dimenzija. Evo što nam je Dino ispričao o ovom ribolovnom doživljaju:

– Stara ljubav prema tunjanju, stvorila je jaku vezu između inchikarenja i mene. Samim time spontano me prisili da svako lipo vrime, razmišljam o pozicijama, sondiranju novih, i o tom posebnom dražu kad se velika riba ulovi na taj naočigled slab sistem za slow jigging – priča nam Dino.

– Tako je bilo i ovaj put. Buđenje, kavica, i provjera prognoze na Windyju i Aladinovoj dinamičkoj adaptaciji za Zadar i okolicu. Ženi govorim da je to to, i da se vidimo sutra, prekosutra. Uzimam provistu, i uputim se put zmorašnjeg kulfa, prema poznatim mi zadivima – nastavlja Dino svoju priču.

– Nakon tri lipe škrpine aktivnost se smanjuje i sa društvom kraj mog broda ispijamo medicu i ledeno pivo, čekajući sumrak i nadajući se pokojoj tabinji. Tako je i bilo, sjenke su izišle iz svojih jazbina i odradile performans koji sam potajno zamišljao prije polaska. Veliki ugori su sve kidali od grote, a tabinje su teško dolazile na red. Odjednom, tup, tup…

Dobro je, ide gori, a nije ugor! Al’ teško je, baš teško… Mislim, da nije mačka, ili ko zna što… Oceans Legacy Elementus, Twin Power 6000 uz pomoć Gorila inchikua rade posao bez problema.

Brod do mene navija i stvara mi blagu nervozu jer volim tišinu dok riba ne dođe u brod…

I evo je! Velika, ogromna, oduševljenje, vika, slavlje…Vise nego za ijednog zubaca do sada. Svi sretni vratimo se na Ist u porat, izvažemo tabinju sa vagom Vladimira Peze koja je stala na 4.4 kilograma! Strašno… Uslijedila je lipa večera, čaša vina i savršen san nakon još jednog vrhunskog dana provedenog na pučini! Hvala ti more jer daješ, a slabo te čuvamo – ispričao nam je Dino Bajlo.