UDICE

Od prve tvornički proizvedene udice ribolovna industrija neprestano usavršava svoje proizvode. Iako se nekom neribolovcu može učiniti da na udici i nema baš puno toga što bi se moglo mijenjati i usavršavati, svaki zagriženi ribolovac jako dobro zna da ne postoji savršena udica. Moći pogledom procijeniti je li udica u stanju podnijeti naprezanja koja nameće ribolov koji prakticirate i hoće li u moru biti dovoljno ‘nevidljiva’, dar je koji bi svaki ribolovac poželio. Nažalost, ni deklaracijski podaci nam tu nisu od pomoći, jer ni na jednom paketiću udica nikada nije pisalo, a i neće, da su udice koje se nalaze ispod deklaracije loše i nepouzdane. Na svim deklaracijama u pravilu piše da u ruci držite najnovije udice koje su savršeno oštre, izrađene od najkvalitetnijih materijala, te obrađene najsuvremenijom tehnologijom koja uključuje i kemijsko brušenje vrhova. Što je najljepše, to je u 90 posto slučajeva istina, no nevolja je u tome što isto piše na gotovo svim pakiranjima. Prvo što treba znati jest da ne postoji univerzalna udica. Činjenica je da se pojedini modeli mogu primijeniti u više tehnika, no istina je da svaka riba i svaka tehnika traži svoju udicu. Naravno, to nikako ne znači da trebate pokupovati sve udice na koje naiđete, već samo da morate odabrati model najprimjereniji tehnici ili načinu ribolova koji preferirate. Svaka se udica sastoji od vrha sa zazupcem ili bez njega, luka udice koji se nastavlja na vrat, te samog kraja udice koji može biti u obliku pločice ili ‘oka’. Dimenzije dijelova udice, odnos proporcija te prostorna zakrivljenost glavne su karakteristike po kojima razlikujemo udice. Zahvaljujući tim razlikama, različite udice na različite načine ‘drže’ ješku, kače ribu, različito penetriraju prilikom kačenja te zauzimaju različite kutove prilikom zamaranja i izvlačenja lovine. Osim toga, zahvaljujući razlici u materijalima od kojih su izrađene, imaju i različitu nosivost. U ribolovu iz barke se mogu koristiti doslovno sve vrste udica, no povežemo li ih s tehnikama, tada se taj broj prilično smanjuje. Iako ne postoji službena klasifikacija koja bi udice razdvojila prema namjeni, primjeni ili pak prema nekom trećem obrascu, neke podjele i razlike koje se generalno mogu primijeniti ipak postoje. Tako s obzirom na presjek tijela udice razlikujemo tri tipa udica – žičane okruglog presjeka, kovane kvadratnog ili pravokutnog presjeka i hibride koje su u principu okruglog presjeka s tim da im je na najopterećenijem dijelu luka presjek kvadratan. S obzirom na dužinu vrata razlikujemo dva tipa udica – klasične udice standardno dugog vrata i udice kratkog vrata, tzv. ‘papagajke’. S obzirom na izvedbu završnog dijela vrata, razlikujemo udice s pločicom i udice s okom. S obzirom na kut koji zatvara vrh udice s vratom, razlikujemo klasične udice, kod kojih je vrh udice, odnosno linija kačenja, paralelna s linijom napete strune, udice kod kojih se pravac uboda i linija kačenja poklapa s linijom napete strune, poput Bent Hook modela ili VMC-ovih Wide Gap udica, te circle udice kod kojih vrh sa lukom zatvara gotovo puni krug. Nadalje, s obzirom na zakrivljenost vršnog u odnosu na vratni dio, postoje ravne i zakrivljene, dok prema položaju i izvedbi zazupca, klasične, fast grip te bait holder ili worm udice. Nažalost, ni klasifikacija s obzirom na veličinu udica nije jedinstvena. Nekadašnja Mustadova nomenklatura od broja 1 do 21, danas je tek kap u moru najrazličitijih nomenklatura. Ne samo da svaki brand ima svoje veličine, već su razlike u oznakama veličine prisutne i unutar pojedinih brendova. Tako se primjerice samo unutar jednog brenda širina luka udica broj 10 kreće od 5 do 14 milimetara, zavisno od modela udice. Ipak, zajedničko im je da najveći broj unutar oznaka istog modela još uvijek označava najmanju udicu, a najmanji broj najveću udicu. Najveći modeli se pak označavaju brojčanom kombinacijom, npr 1/0, 2/0, 3/0, itd., pri čemu i u ovom slučaju najmanji broj označuje udicu s najmanjom širinom luka.