Stara molitva mnogih ribolovaca ‘Bože daj da ulovim ribu zbog koje neću morati lagati’, u posljednje je vrijeme sve popularnija.
Iznenađujuće je koliko ribolovaca navlači i težinu i dužinu ribe na sve raspoložive načine s tim da to posebno iznenađuje kada za to ne postoji baš nikakva potreba.
Ulov nekog brancina od tri kilograma je sasvim dovoljan razlog za pohvaliti se no mnogi ribolovci takav ulov, premda potpuno nepotrebno, dodatno friziraju.
Tako taj brancin od tri kilograma bude fotografiran na način da se čini puno većim pa mu se onda u potpisu nađu i prikladne dimenzije od primjerice, 4,60 kilograma, a što ponekad i prođe.
No ponekad se dogodi da neoprezni ribolovac na društvene mreže postavi i neku fotografiju s realnim kadrom na kojem se vide pravi gabariti ribe koja na toj slici evidentno nikako ne može biti teža od spomenuta tri kilograma.
Zašto se to radi, vjerojatno nije potpuno jasno ni tim ribolovcima koji objavljuju takve frizirane ulove.
Nekakvo opće objašnjenje takvog ponašanja bi moglo biti vezano uz ego i potrebu da se bude korak ispred svih, a što je takvim ljudima očito teško obuzdati.
Zahvaljujući društvenim mrežama, informacije o ribolovnim uspjesima su svima dostupne, s tim da većina članova ribolovnih grupa objavljuje isključivo ulove kapitalaca.
Tako nijedan zubatac nije ispod osam, nijedna strijelka nije ispod pet, a lica ispod dvanaest kilograma, da kirnje i ne spominjemo.
Naravno da u takvoj konstelaciji brancin od tri kilograma nije i ne može biti kapitalac, no to je zapravo samo posljedica poremećenih vrijednosti jer brancin od tri kilograma realno jeste velika riba i većina ribolovaca zapravo sanja o tome da ulovi takvu ribu.
To što se povremeno love znatno veći primjerci nimalo ne umanjuje njegovu veličinu, osim u očima iskompleksiranih ribolovaca čiji je očito jedini cilj biti bolji od nekog kolege, a po mogućnosti i od svih.
Neke od tih objava su posljedice propusta kada se na vagi pobrkaju libre i grami, no iskusniji ribolovci u principu kroz kratku prepisku vrate ‘nabildanu’ ribu u realne gabarite pa autor posta to i ispravi.
Ipak, pojedinci se ne daju i unatoč prozivci ostaju pri svojoj priči pa tako i nastaju špari teži od pola kilograma, brancini od dva pedlja i šest kilograma, ili fratri od preko dva kilograma. Srećom takvih nema puno i u kratkom vremenu dođu na zao glas pa im više nitko ne vjeruje ni kada ulove nešto uistinu respektabilno.
A takve ribe u pravilu imaju u dlaku 5 kilograma ili upravo 7, 4, ili 11, dok nijedna nema primjerice, 5,96. Brojke se zaokružuju i to u pravilu na višu znamenku, ili po potrebi višu onoliko koliko se ribolovac nada da može proći.
I premda je broj takvih ‘pitura’ ipak donekle ograničen, činjenica je da takva ‘piturivanja’ povremeno iskaču kao objave već jako dugo, a što je kod većine pratitelja tih stranica stvorilo visoku dozu nepovjerenja koja je konstantno u prvom planu čak i kada je sve regularno.
Istina, u mnogim je situacijama teško procijeniti je li riba uistinu onoliko velika koliko se predstavlja, no ponekad se to i može lako ustanoviti.
Ukoliko se može doći do originalne fotografije tada se može ulaskom u EXIF podatke ustanoviti je li fotografija izvorno takva ili je dorađivana.
Idealno je ako na fotografiji postoji nešto za usporedbu odnosa veličina nakon čega je lakše ustanoviti realne gabarite lovine. Naravno, svjedoci ulova također mogu biti od koristi, no samo ako su pouzdani, što je sumnjivim okolnostima može biti posebno sumnjiva stavka.
A onda opet nije svejedno je li riba očišćena ili nije, je li sita ili praznog stomaka, je li u mrijestu butargana ili je ulovljena nakon mrijesta, je li mužjak ili ženka…
No naravno, uvijek postoje i kutovi i poze iz kojih riba gledan kroz objektiv može izgledati i veća nego što jeste, ali i manja nego što jeste.
Tako mnogi ribolovci prilikom fotografiranja guraju ribu u prvi plan. Dio ih to radi radi toga što žele da se riba bolje vidi pri čemu ne skrivaju svoje prste i u pravilu prilažu još nekoliko fotografija na kojima se vide realne dimenzije, dok neki ribolovci takve fotografije rade isključivo s namjerom prikaza ribe u malo ružičastijem svjetlu, pokušavajući joj kamerom dati koji gram, a katkada i koji kilogram više.
Pa kako onda izaći na kraj s tim pokušajima i navlačenjima centimetara i kilograma?
Nikako, jer je sve stvar povjerenja i iskustva, premda i iskustvo, ma koliko bilo bogato, upravo zbog spomenutih kutova snimanja, može prevariti.
Za ilustraciju pokušajte procijeniti koliko su teški ovi zubaci koji se nalaze u priloženim fotografijama, a nakon toga provjerite koliko su vaše procjene točne klikom ovdje.
A ako želite, u komentarima možete ostaviti svoju procjenu, naravno, samo ako ste potpuno iskreni.
