Kad sam svojevremeno pitao jednog starijeg barbu što od osnovne opreme čovjek mora imati na brodu ako namjerava ploviti više dana rekao mi je ne trepnuvši:
– Kil’ limuna, kil’ kapule, vezicu petrusima, bosiljak u pitaru i domâće maslinovo uje.
Iako je od tada prošlo jako puno vremena često se toga sjetim kao životne mudrosti koja se na moru potvrdila nebrojeno puta.
UVIJEK JE KRIV NETKO DRUGI
A ribolovna đita nije prava đita ako ne traje više dana. Jednodnevni izleti su rezervirani mahom za turiste i to ponajviše za one iz unutrašnjosti dok su višednevne partence u pravilu spojene sa stanovitom dozom rizika koja se uspješno izbjegava jedino dobrim i temeljitim pripremama. Pa iako se mnogi iskusniji navigatori mogu podičiti brojnim višednevnim pa i višetjednim boravkom na plavim putevima, ne mogu svi od njih uloviti ribu svaki puta kad to požele. Za svoj neuspjeh tada krive lošu sreću, nepovoljno vrijeme, mjesec, sunce, ženu, i tko zna što i koga već ne. Naravno, svoje neznanje i nespretnost nikada ne spominju.
Često sam plovio i lovio s jednim prijateljem, izvrsnim panulašem koji je izuzetno uspješan u lovu zubataca i gofova. I premda se čini da takvom čovjeku uz takav uspjeh u panuli i ne treba ništa više, u situacijama kada tri-četiri dana ne bi dobio ni najmanju naznaku prisustva veće ribe, da o udarcu i ne pričamo, taj se moj panulaš nalazio na muci. Otvarale su se paštete i konzerve ragua i fažola dok je za to vrijeme druga manje plemenita i neokrunjena riba bila pod brodom čekajući strpljivo ostatke konzerviranog objeda. Ne nije on prezirao tu ribu nego je jednostavno nije znao uloviti.
A za tako što, uistinu ne treba neka ljuta oprema. Dovoljno je opremiti manju torbu s nekoliko osnovnih potrepština i bez imalo straha od gladi poći na more, sam s prijateljima ili obitelji uz obećani riblji meni.
MALO JEŠKE I PAR METARA NAJLONA
A oprema za ribolov na điti koja nije temeljno ribolovna, uopće ne treba biti posebno velika i bogata. Dovoljno je osigurati nekoliko osnovnih stavki – nekoliko gotovih predveza, paketić-dva udica, desetak olovnica, par zogulina, motovilo sa stotinjak metara najlona i to je sve. Naprednija verzija te torbe uključuje i nekoliko varalica, pedesetak metara fluorokarbona, koju skosavicu i peškafondo, a po potrebi i osobnim sklonostima, i raka na saonicama.
Naravno postoji i super-torba u koju stane i rola sa štapom što se već može smatrati punom ratnom spremom.
Pored torbe valjalo bi ponijeti i nešto ješke. Mrežasta vrećica od krumpira napunjena dagnjama i okačena na krmu lako može potrajati i više dana, a crv u perforiranoj boci može preživjeti i preko mjesec dana, naravno, ukoliko ga prije toga ne iskoristite. U nedostatku takve kvalitetne ješke izvrsnom su se pokazala i najobičnija pileća prsa.
Naravno, pretpostavka je i da brodica s kojom ste se otisnuli ima uvjete za spravljanje ulovljene ribe, što znači da ima barem jedan plamenik na koji može stati kakva inox-posuda u kojoj će se lovina moći pretvoriti u ukusan obrok.
VELIČINA JE BITNA
Tako će ljubitelji udičarenja sa zadovoljstvom tijekom gotovo cijele godine u većini vala obraslih posidonijom moći pronaći uvijek gladne i za suradnju raspoložene bugve.
Ove se nemani mogu loviti klasičnom malom tunjicom s minimalnim sačmastim otežanjem i dva brka nejednake dužine na čijim se krajevima nalaze tanke žičane crystal udice veličine 8 do 10. Idealna ješka – filet od lignje, dagnja ili naprosto sredina kruha.
Naravno mnogi će frknuti na bugvu kao na ribu lošije kvalitete. U tom slučaju aktivirajte fishfinder i na dubini 30 do 40 metara potražite kamenite skaline ispred prve punte. Na takvim pozicijama ćete lako prevariti kakvog kanjca, a ako imate pravu ješku i dobrog fratra, kantara pica ili arbuna. Dok se spremaju za ribolov nad takvim pozicijama, oni spretniji najprije upale plamenik iznad spomenute inox posude napunjene posoljenom vodom, pa tek onda spuštaju tunju da ne bi kojim slučajem jeli ribu koja nije friška.
Ješka na ovakvim plemenitijim pozicijama trebala bi biti ipak malo kvalitetnija. Idealna je svježa dagnja, komad crva ili riblji filet koji se ješkaju tako da u potpunosti prekriju udicu minimalne veličine 4. Pritom nastojimo izbjeći kačenje sitnije ribe jer lovimo za sebe i svoju obitelj. Od tog ulova ovisi kako će na vas gledati na ostatku đite. Vjerujte mi, ako ste u nekim drugim okolnostima i situacijama možda i uspjeli dokazati da veličina nije toliko bitna, ovdje vam to nikako neće uspjeti. Kad spustite tunju u more, svi prisutni očekuju komad, nipošto komadić.
NIŠTA BEZ LIMUNA
A svi oni koji vole ribolov u pokretu mogu se naoružati varalicama koje će provući brzinom od dvije do pet milja oko puntina i hridi u potrazi za iglicom. Iako za većinu sladokusaca nije tako omiljena spiza, iglica spremljena na moru može imati poseban ukus. Osim toga, na isti se način, jednako jednostavno mogu uloviti i skuše i lokarde koje su na bonkulović-ljestvicama ipak na nešto višoj stepenici.
Za ostvarenje ovog doživljaja vam je potrebno lagano valovito more, kasno popodne i mali Pin’s Minnow vezan na metar fluorokarbona promjera 0,30 milimetara, preko zogulina povezanog s osnovnom strunom.
Ukoliko ste vlasnik naprednije verzije ribolovne torbe, tada možda u njoj imate tursku panulu s torpedo olovnicom što vam može donijeti šarune.
A ako na površini ili pod sobom vidite kojim slučajem luceve ili još bolje palamide, zavezite barkom nadaleko oko jata tako da vam varalica prođe po rubu jata. Upravo u toj situaciji do punog izražaja dolaze limuni staroga barbe s početka ove priče.
Carpaccio od svježe palamide je upravo neponovljiv i neusporediv sa svim drugim morskim okusima. To vam je jedinstvena šansa da po drugi puta osvojite srce izabranice svog života koja se odvažila da s vama oplovi svijet, ili bar dio svijeta. Nije bez veze rečeno da put do ženskog srca vodi kroz želudac. Onu uobičajenu frazu s muškim srcem su smislile feministice.
No šalu na stranu – carpaccio spravljajte samo od netom ulovljene ribe kojoj ste odmah po vađenju iz mora odstranili utrobu i škrge i koja je prema vanjskim pokazateljima potpuno zdrava. Riblji nametnik anisakis, može biti vrlo opasan i za čovjeka.
NOĆNI ZUBI
A padanjem mraka otvara se jedna potpuno nova dimenzija vaše obiteljsko-ribolovne đite. Na kraju tunje se nalazi peškafondo, a malo iznad dvije skosavice. Ako imate volje složiti dva takva pribora vaša bolja polovica, ukoliko nema teniski lakat, može vam se pridružiti u pokušaju da skosanjem nasučete kakvu lignju. Naravno treba vam pozicija koju ćete, ukoliko niste na domaćem terenu, pronaći bezobraznim i krajnje praktičnim praćenjem lokalnih lignjara – kud oni, tud i vi. A lignje su osim za jelo, izvrsna ješka za sutrašnji dan. Ako ste panulaš koji će barem jedan dio dana provesti u lovu cara, tada vam nikakva izlika za skosanje u suton i ne treba.
I nakon što ste uspjeli zacrniti svoju barku ili je pak sačuvali od crnila proklinjući svoju lošu sreću, te namotali svoje skosavice, uvijek možete u more potopiti kakvu fermu koja će za vas loviti sam do zore. Klizno olovo s predvezom od oko pola metra dužine s jačom kovanom udicom naješkanom komadom ribe ili lignje, idealna je postava za ugora i murinu, ali i podlanicu ukoliko se nalazite na rubu pješčane vale. Nemojte samo zaboraviti zavezati strunu za nešto čvrsto na brodu. Mudro ju je nekoliko puta omotati oko sidrenog konopa na udaljenosti par metara od bitve kako bi konop amortizirao udare zakačene ribe. U protivnom biste ujutro mogli pronaći samo beživotni kraj pokidane strune razbijajući glavu zamišljanjem veličine ribe koja je kriva za taj fijasko.
A jutarnja je pak bonaca, naravno nakon kave, savršena za pretraživanje plićeg uzobalja s rakom na saonicama. Ukoliko ste dovoljno vješti, s manjim ćete gumenjakom za kratko vrijeme osigurati salatu od hobotnice. Ukoliko nemate gumenjak, izbacivanjem raka s obale i detaljnim pročešljavanjem dna postići ćete manje-više sličan učinak.
I na kraju još samo jedan mali savjet. Iako možda i imate jaceru punu leda, nemojte loviti više nego što možete pojesti toga dana. Sutra ulovite novu, potpuno svježu ribu, a led iskoristite za hlađenje vode, ako niste ponijeli ništa konkretnije.