Prve školjke su se pojavile na toplim plitkim morskim grebenima još u kambriju, što znači da su sastavni dio živog svijeta ovog našeg planeta već više od 500 milijuna godina. Tijekom ordovicija i silura njihova se brojnost osjetno povećava, što potvrđuju brojni arheološki nalazi, no tek u devonu školjke intenzivno počinju nastanjivati uzobalni pojas prilagođavajući se izraženim strujanjima i promjenjivoj, konstantno uzburkanoj sredini. Svoj najveći procvat doživljavaju u trijasu (prije 205 milijuna godina) kada se javlja 2 000 rodova. Od tada do danas mnogi su školjkaši izumrli, no isto ih se tako mnogo i održalo. Tako se broj recentnih vrsta procjenjuje na oko 9200 od kojih oko 8000 nastanjuje mora i estuarijska staništa. Znatno manje ih se nastanilo u slatkim vodama, dok se nekoliko vrsta prilagodilo životu čak i u vlažnoj zemlji.   Točan broj vrsta koje nastanjuju naše more je teško odrediti jer se taj broj, kao uostalom i broj svih drugih živih vrsta na našem planetu, stalno mijenja. Ipak, možemo reći da u cijelom Jadranu trenutno živi oko 300 vrsta školjkaša pri čemu u istočnom dijelu živi dvjestotinjak vrsta od kojih je 66 jestivo dok se 16 vrsta baš nikada ne nađe na tržištu.

Čarobni svijet šarolikih, zavojitih i sedefom obloženih ljuštura lako zaokupi i zarobi pažnju većine ljudi, nekima samo dok drže ljušture u ruci, a nekima pak za cijeli život. Jedinstveni oblici, toliko specifični i drukčiji od svega ostalog, u kombinaciji s još specifičnijim načinom života, stalni su predmet brojnih istraživanja malakologa –  ljudi kojima su mekušci, a onda i puževi i njihove ljušture glavna okupacija. Nažalost, rezultati tih istraživanja, koji se u pravilu objavljuju samo u znanstvenim publikacijama, običnim ljudima ostaju uglavnom nedostupni.

Tako će mnogi ljudi držeći primjerice ljušturu morskog puža, s ushitom reći kako drže školjku, ne znajući da je jedna od osnovnih razlika između školjki i puževa upravo u činjenici da školjke imaju dvije ljušture, a puževi samo jednu. No i ta jedna nije kod svih puževa jasno uočljiva jer baš kao i na kopnu i u moru žive puževi golaći od kojih neki svojim bojama i oblicima kao da žele pokazati koliku raskoš može Priroda kad se u svojoj kreativnosti razmaše izvan granica očekivanog.

Tako su i nastale ove stranice, kao pokušaj približavanja tog nijemog dijela podmorskog svijeta upravo svima onima koji o tom svijetu ne znaju ništa ili znaju jako malo.