SHORE JIGGING

Shore jigging je, kako joj i ime kaže, obalna tehnika u kojoj se jig varalica izbacuje u more te se popraćena najčešće skokovitim trzajima štapa privlači obali. Osnovni preduvjet za kvalitetan lov ovom tehnikom je svakako adekvatna visokokvalitetna oprema. Idealan štap za shore jigging je dug između 2,70 i 3 metra s težinom izbačaja od 50 do 100 grama. Rola bi trebala biti dobro i kvalitetno uležištena, predviđena za rad s upredenicom, pri čemu bi bilo dobro da kočnica bude prednja prvenstveno zbog težine opterećenja koju mora svladavati, dok u izboru veličine prednost treba dati većim modelima. Nažalost, jeftini modeli u ovakvom ribolovu ni ‘pod razno’ ne prolaze test izdržljivosti. Premda je upredenica savršena struna za precizno vođenje varalice, mnogi ribolovci u shore jiggingu koriste najlonske monofile, i to u najvećem broju slučajeva zbog znatno pristupačnije cijene. Nažalost, korištenje najlonskih monofila u tehnici shore jigging bitno slabi kvalitetu prezentacije. Sam predvez ne treba biti duži od metra i pol, no zato mora biti od najkvalitetnijeg fluorokarbona. Naprezanjima kojima se izlaže cjelokupan pribor izložen je i predvez, a budući da je fluorokarbon u pravilu manje nosiv i skloniji oštećenjima i abraziji od ostalih struna, mjesta za kalkuliranje oko kvalitete u ovom segmentu ne smije biti. Spoj predveza s osnovom može se riješiti preko klasičnih čvorova za spoj upredenice i fluorokarbona, no puno je praktičnije koristiti zogulin koji će eliminirati sukanje strune do kojeg u ovoj tehnici neizbježno dolazi. Naravno, zogulin svojim performansama također mora pratiti kvalitetu ostatka pribora. Sama tehnika, nakon što se usvoji nekoliko osnovnih pokreta, uopće nije komplicirana. Ribolov počinje izbacivanjem varalice što je moguće dalje od obale, daleko od nazubljenog dna kakvo je u pravilu samo u uskom pojasu uz obalu. Nakon što varalica potone u neposrednu blizinu dna, ili u hrabrijoj verziji dotakne dno, pokretom štapa se odiže i, uz postepeno cimanje i energično povlačenje vrhom štapa, uz konstantno namatanje privlači obali. Na ovaj se način u kratkom vremenu mogu pretražiti svi slojevi mora u svim pravcima. U zavisnosti od sloja mora koji pretražujemo i lovine koju očekujemo, vođenje varalice može biti različito. Za razliku od tehnike walk the dog kod koje se varalica vodi po samoj površini, kod shore jigginga se varalicom mogu pokriti doslovno svi slojevi mora, pri čemu je dinamika ribolova znatno oštrija. Tako će se primjerice na terenima na kojima obitavaju pridneni predatori, poput paukova, pirgi, kanjaca, ali i kovača pa i zubataca, varalica voditi metar od dna, uz oštre i energične skokovite trzaje koji će se periodički izmjenjivati s kraćim zastojima i pravocrtnim bestrzajnim povlačenjima. No kada su lovina lucevi, palamide, skuše ili lokarde, tada se varalica može voditi i pravocrtno bez ikakvih trzaja, najvećom mogućom brzinom, što je uglavnom dobitna kombinacija za ove vrste. Velik broj ulova se ostvari u propadanju varalice prema dnu, zbog čega treba biti pripravan na kontru već od trenutka kada varalica dotakne morsku površinu. Ovom se tehnikom može loviti doslovno u bilo koje doba dana i noći i po bilo kakvom vremenu. Naravno, u skladu s odabranim dobom dana, vremenskim uvjetima i terenom, ulov će biti različit. Shore jigging je vrlo dinamična i zabavna tehnika koja se u kratkom vremenu lako zavuče pod kožu, nakon čega kod većine ribolovaca postaje obaveznim dijelom svakog ribolovnog pohoda. A što je najljepše, nakon što se okušate u ovoj tehnici, duboka i do tada nepristupačna mjesta uz obalu dobijaju sasvim drukčiji izgled.