Bio je to šut bez zaranjanja, na daljinu od oko 8 metara. Potpuno otkriven, disalica vani…
Piše: Teo Maksimović
Sezona je zubataca.
Uskoro im je mrijest pa sad dolaze u plitko i to stvarno veliki primjerci.
Znao sam viđati komade od preko 6 kilograma u samo pola metra dubine.
Kako ne ronim duboko, uglavnom do 5 metara, rijetko kada dublje, ovo mi je prilika za uloviti kakvog kapitalca.
A budu stvarno kapitalci, komadi od 10 – 12 kg u tek par metara dubine.
I ovdje naravno vrijedi ona da ne lovi lijep nego uporan, a što znači da treba biti u moru i tražiti gdje su.
Znači, teren od cca 100 metara i tu su na jednom kamenu skoro svaki put, a na drugom, samo 30 metara dalje, skoro nikada.
I to su mikrolokacije.
Kad ih jednom pronađete, a traže se isključivo boravkom u moru po svim godišnjim dobima i vremenskim uvjetima, uboli ste zlatnu koku.
Druga i treća opcija su da vam ih netko pokaže ili da ih ‘ukradete’.
Budući da sam kroz svoj ribolovni staž prikupio popriličan broj takvih mikrolokacija koje ‘drže’ ribu, uglavnom obilazim samo njih pa u određeno vrijeme i berem plodove mora.
A baš tako je bilo i ovoga puta.
Dan ranije ide mentalna priprema i spremanje stvari u auto pritom pazeći da ne zaboravim što i da mi to onda ne pokvari ronjenje.
Kako sam sad fokusiran na velike zubace, opremu prilagođavam njima.
Tu mi je najbitnija moćna i precizna puška što većeg dometa.
Iako velik i ponekad naizgled spor u kretanju, veliki zubatac je brza i moćna riba, koja se na žalost lako kida ako je loše pogođena.
Jednom sam u dvije godine izgubio čak 6 velikih zubataca zbog slabe i neadekvatne puške i tada sam u sebi prelomio i prodao sve i kupio sebi ono što je po mom mišljenju trenutno najbolje na tržištu – Triton ultimate speargun.
Od tada ni jednu jedinu ribu nisam izgubio zbog puške.
To je jedina puška koju sam do sad probao, a da na 8 metara nema ni milimetra podbačaja.
Tako su mi nekad neuhvatljivi zubaci, koji su se držali podalje i van dometa, odjednom postali dostupni.
Treba samo u glavi prelomiti da je u ruci dalekometna artiljerija i da treba pucati.
To mi je bilo najteže, jer navike se teško mijenjaju.
Tako sam posjetio jednu mikrolokaciju na kojoj bi u ovo vrijeme mogli biti upravo takvi zubaci.
More je relativno bistro, ali puno meduza i ostalih organizama koji ometaju vidljivost i pravovremeno uočavanje ribe pa se lagano vučem uz kraj uz povremena išuljavanja.
I evo ih, prolaze dvojica, jedan cca 3-4, a drugi oko 5 kilograma.
Ne stižem se namjestiti na šut tako da samo prolaze dalje.
Odlučujem se vratiti nazad za njima i dati im još jednu šansu.
I dok sam pripremao zaron u kraju, držeći pušku u lijevoj ruci, vidio sam da se veći vraća da izvidi tko je to nama tu.
Ide usporedo s obalom i gleda u mene.
Premda me skužio, na trenutak ipak ulazi malo bliže u domet, ali prepoznaje opasnost i odmah popravlja putanju.
Sad ili nikad…
Daljina je velika, ali vrijeme je da se vidi što ‘top’ može.
Šut, trenutno zujanje mulinela i bijeg ribe u dubinu.
Nisam dovoljno zategao kočnicu mulinela pa riba izvlači malo više dyneeme nego je potrebno.
Zubace nikad ne puštam da previše divljaju već ih odmah zategnem i držim nategnute.
A kako je bio malo slobodniji, ovaj odlazi pod jedan prag na petnaestak metara dubine i pokušava se osloboditi strijele.
Da je otišao još malo dublje morao bi zvati Luku Ivandića da mi ga dođe izvadit.
Pozicioniram se iznad ribe i lagano ga pokušavam izvući vani iz rupe.
Ne znam kako je riba pogođena, al to sad i nije bitno.
Ako se ima skinuti sa strijele, skinut će se.
A ovo s laganim konstantnim izvlačenjem lagano gore mi se pokazalo kao odlična tehnika za zubaca jer se riba skroz umiri i ne divlja.
Tako i izlazi iz rupe pa ga privlačim sebi.
Riba je skroz mirna.
A negdje na oko pola dubine vidim da strijela ispada i da stoji na samo jednom peru.
Pogodak je po sredini i pera su bila izašla, ali se valjda u rupi malo oslobodio.
Da je bilo samo jedno pero davno bi ispao.
Dovlačim ga uspješno u naručje i stiskam.
Riba divlja, ali moj stisak je jači.
U tom trenutku strijela ispada iz ribe i tone prema dnu.
Držeći zubaca stisnutog jednom rukom, drugom, k’o ninja, hvatam strijelu dok propada u dubinu.
Ponovo je nasumično guram kroz ribu da ne pobjegne.
Vadim nož i borba je gotova.
Uff… Adrenalin je odradio svoje.
S velikim zubacima, ako ništa drugo, barem nikada nije dosadno.
Jedan i jedini, neponovljivi Triton Ultimate ‘Maximus’ 114 s 12 guma.
Usput, naravno da sam idući put riješio i onog drugog što je s ovim bio u paru i tako kukavički pobjegao, no o tome nekom idućom prilikom…
