Iz Istre, točnije ispred Poreča, javio nam se Paolo Stojnić, ribolovac kome se običan ribolov u sekundi, krajnje neočekivano, pretvorio u ribolovni doživljaj iz snova.
Naravno, Paolo nam je sve ispričao o tom svom jedinstvenom iskustvu:
– Evo kako sam ulovio ribu koja, navodno, ne postoji!
Mnogi kažu da neke ribe jednostavno ne postoje, barem ne u mom ‘dvorištu’.
Ali, ja sam uspio uloviti jednu, i to poprilično veliku, i točno tu gdje ne bi trebala biti, ili postojati i tako ostvario jedan od svojih najvećih ribolovnih snova na najčudniji i najljepši mogući način – kod kuće, na svom terenu.
Iskreno, uvijek sam se nadao takvoj ribi, ali sam mislio da ću za nju morati otići na jug, negdje u Dalmaciju ili otputovati na neki ribolovni charter, s tim da će šanse i tada biti male.
Ali, eto, život te ponekad baš iznenadi priča nam Paolo.
– A sve je krenulo spontano, kao uostalom i većina najboljih stvari.
Tek sam se vratio s puta u subotu navečer kad su krenuli dogovori. Prijatelj Andre Roman Radovčić je htio na ribe pa smo tako i dogovorili ribolov za nedjelju.
Naravno, bio sam umoran i probudio sam se puno kasnije nego što sam planirao.
Bilo je već deset sati o dvoumio sam se, trebam li uopće ići.
Ipak, nešto mi nije dalo mira, pa sam javio prijatelju da bez obzira na vrijeme, spremamo sve potrebno i krećemo na jedan opušteni inchiku ribolov, onako, za svoj gušt.
Stižemo na poziciju, a meni, budući da znam da su u to vrijeme velike tune aktivne, vrag naravno, ne da mira.
Zamolim Romana da ulovi jednu plavu ribu, ali brzo, na pola mora, škombra, šura, bilo što, potpuno nebitno.
Ideja je bila naješkati je živu na štap za big game i poslati je s balonom daleko od barke, da nam ne smeta dok lovimo – nastavlja Paolo.
– Roman mi tako dodaje jednog ozbiljno velikog škombra kojeg ješkam i lagano puštam s balonom daleko od nas.
I taman kad sam završio s puštanjem dovoljno najlona, ljutito komentiram kako mi je balon otpao i da moram sve ponovo.
Ali, odlučim pustiti najlon tako s olovom u free lineu još malo, potpuno nesvjestan da na štapu već imam ulov kojeg ću pamtiti.
Kroz par sekundi vidim da se najlon zategnuo, ali riba ne izvlači.
Lukavo je pokupila škombra, ali vjerojatno ni ona nije bila svjesna toga da je na udici.
Počnem izvlačiti ribu uvjeren da na štapu imam morskog psa ili velikog goluba.
Uglavnom, bilo je nešto čudno što ne mogu prepoznati.
I kako se riba približavala barci, doživio sam dva-tri agresivna izvlačenja najlona iz špule, na kočnici koja je inače namještena za tune od stotinjak kila.
Tada sam zamolio Romana za pojas, da ne bude daljnjih iznenađenja – priča nam dalje Paolo.
– Izvlačimo ribu, ali ne znamo što imamo na štapu.
Sada već postaje napeto jer slutimo da će biti neko iznenađenje kad se ispod broda pojavljuje čista bijela fleka koja kruži i dolazi na površinu.
Gof!!! Veliki Gof!!!
U Istri, u Poreču… Gof!!!
Tek tada me adrenalin udario i trebalo mi je par sekundi da se saberem pa da uzmemo kuku, špagu i adekvatno riješimo ribu.
Bacamo ga u brod i ne vjerujemo svojim očima. Vaga pokazuje 33 kilograma!
Sve sam očekivao, ali da ću na tako ležeran način doći do ‘ribe koja ne postoji’, to nisam.
Ulovio sam ribu za koju nisam ni sanjao da ću je vidjeti, a kamoli uloviti kod kuće.
Slikanje, veselje, nevjerica.
Ostvarili smo ulov i uspomenu za cijeli život – ispričao nam je Paolo Stojnić.
