PLOVAK

Kad se spomene ribolov plovkom, većina ljudi ponajprije pomisli na ribolov na slatkim vodama. Ipak, ribolov pomoću plovka na moru može polučiti izvrsne rezultate, dok je ribolov pojedinih vrsta bez plovka gotovo nezamisliv. Funkcija plovka je dvojaka – plovak zadržava predvez ili završni dio strune s udicama na određenoj dubini i istovremeno služi kao indikator ribljeg griza i svih pomaka na udicama. Plovak se najčešće sastoji od centralnog debljeg dijela, tzv. tijela plovka, koje može biti izrađeno od drveta (uglavnom balze), stiropora, okipora ili neke druge sastavom slične plutajuće mase, te antenskog dijela provučenog kroz tijelo. Antene mogu biti plastične, metalne i pernate, a u odnosu na tijelo plovka mogu biti smještene većim dijelom iznad ili ispod tijela. Pored toga, antene u gornjem dijelu mogu biti šuplje radi umetanja svjetlećih tijela, starleta, koja se koriste u noćnom ribolovu. Isto se tako kod pojedinih modela gornji dio antene može u potpunosti zamijeniti starletom. Radi bolje uočljivosti, vrh antene može biti opremljen kuglicom ili stabilizatorom, poput pikado strelice. Pritom je taj dio plovka najčešće kričavo obojan, dok je potopivi dio crn ili neutralno (nevidljivo) obojan. Od navedenog odstupaju vodene kugle koje nemaju antenu te štapićasti plovci kod kojih je sama antena zapravo tijelo. Modeli plovaka koje današnji ribolovci imaju na raspolaganju su doslovno nebrojeni. Svaka firma, pored standardnih oblika i dimenzija, ima i svoju univerzalnu i najčešće namjensku paletu. No unatoč tako velikom broju modela i tipova, plovke možemo podijeliti i razvrstati u nekoliko osnovnih grupa i podgrupa, zavisno od nosivosti, oblika, tehničke izvedbe, itd. U obalnom morskom ribolovu plovak ćemo iskoristiti prvenstveno za ribolov površinskih riba kao što su ušate, bugve ili cipli, ali i za ribolov na pozicijama na kojima bi ribolov drugim tehnikama bio nemoguć ili teško izvodiv. Takva je situacija npr. na stjenovitim terenima na kojima riba boravi neposredno iznad dna, a gdje bi ribolov pridnenim obalnim tehnikama donosio samo zadjeve. Tko god je ronio nad izrazito hridinastim uzobalnim terenima mogao je zamijetiti mnoštvo udičarima vrlo interesantne ribe upravo u onoj nedostupnoj zoni. Naime, svi pokušaji ribolova pridnenim postavama na takvim su ‘naježenim’ terenima zbog zadjeva osuđeni na propast. Picevi, kantari i šarzi se vole zadržavati na rubovima okomito odrezanih monolita, pred rupama i poluspiljama ili tek 2 do 3 metra iznad zubatog dna u nekim svojim čudnim sporim pohodima. Tim je ribama u pravilu predodređen dug i uspješan život, naravno, samo ako ne naiđu na zagriženog plovkaroša. Idealan plovak za ribolov na takvim terenima je klizni plovak. Preporučena nosivost zavisi od dubine na kojoj tražimo ribu, no okvirno gledano plovak nosivosti od 5 do 10 grama pokriva većinu mogućih situacija do dubine od 8 do 10 metara. Premda se desetgramski plovak na prvi pogled može učiniti grubim i predimenzioniranim, nije tako. U obalnom ribolovu je cilj najbržim i najkraćim putem plasirati ješku u lovnu zonu, izbjegavajući pritom mnoštvo sitnih i nama neinteresantnih riba. Plovci manje gramaže zahtijevaju i manje olovnice, zbog čega naješkana udica znatno sporije propada. Rezultat je raščupana i oštećena ješka koju će riba koju zapravo lovimo naprosto zaobići. Stoga je uvijek potrebno odabrati nešto veću gramažu kako bi ješku mogli što kvalitetnije plasirati. Fratre ćemo potražiti na dubinama od 2 do 15 metara neposredno iznad dna, uz rubove okomito odrezanih stijena ili u širokim i dubokim sjenovitim pukotinama nalik minijaturnim kanjonima. Iako ne često, uz njih možemo pronaći i šarage, ali na nešto većoj dubini. Šanse su nam znatno veće ako uspijemo zanjihati udice neposredno ispred kakve špilje ili rupe. Naravno, reakcija na riblji griz mora biti trenutna. Ako dozvolimo povratak zakačene ribe u rupu, preostaje nam samo vezivanje novog predveza i seoba na sljedeću poziciju. Šarzi su zlopamtila. Za kantara je poželjno da se udice nalaze na metar od dna. Piceve možemo potražiti nad kamenitim dnom koje se pod oštrim kutem spušta u dubinu. Bogato naješkane udice se puštaju da nošene kurentom gotovo zapinju za dno. Zaustavljen plovak koji u mjestu poskakuje i podrhtava znak je da je pic progutao udicu koje se upravo pokušava riješiti. Na sličan način možemo loviti i svu ostalu sitniju uzobalnu ribu – špare, modrace, pirge, knezove… Mada je ribolov bugvi i ušata moguć i danju, znatno se bolji rezultati postižu u noćnom ribolovu, naravno, pomoću plovka naoružanog starletom. Budući da te ribe love u kurentu, treba ih potražiti na rubovima strujanja na dubini od 2 do 5 metara. Ako uspijemo locirati takvo mjesto, moći ćemo cijelu noć intenzivno loviti. Ukoliko strujanja nema, tada ga ribe same stvaraju. Naime, u noćima utihe, bugve i ušate intenzivno patroliraju vrteći se u svojevrsnom krugu. Tada će se u lovnoj zoni zadržati tek kratko vrijeme, ali nakon što naprave svoj krug ponovo će se pojaviti. Zavisno od veličine kruga kojim patroliraju i broju jedinki u jatu, intenzitet ribolova po utihi može prilično oscilirati. Noćni ribolov plovkom uz pomoć starleta može pružiti vrhunski doživljaj koji nerijetko toliko oduševi da mnogi ribolovci pasionirano love plovkom isključivo noću. Mrkvasti plovci sa šupljom ili izmjenjivom antenom zbog mogućnosti montaže starlete su za noćni ribolov upravo savršen izbor. Neke se ribe, poput girovki, nad ljušturasto-pješčanim terenima kakva su najčešće prisutna na vanjskim stranama lukobrana, već nakon prvih desetak minuta ribolova podižu prema površini, što je s plovkom vrlo lako pratiti. Na istim se pozicijama uz pravilnu prezentaciju kakve žive ješke pomoću fiksnog wagglera može uspješno nasukati felun, lica ili brancin. Bez obzira na kakvu se lovinu i pribor odlučili, podmetač mora biti nadohvat ruke. Većina riba koje se na ovaj način mogu uloviti su vrlo temperamentni borci, a budući da je pribor nježan i osjetljiv, korištenje podmetača postaje imperativ.