Piše: Denis Budak

Toga jutra sam krenuo nešto kasnije nego inače i došao na dobro mi znanu poziciju malo prije devet sati. Bonaca kao ulje, nema daška vjetra, sunce baš krenulo pržiti.
Preda mnom galebovi koji čekaju u kraju. Inače su u moru kad riba radi, ali pomislio sam da je to možda i dobar znak.
Bacam sidro, navlačim odijelo i krećem. Ronim isključivo ‘šulju’, to je moj stil i moja disciplina. Ljudi su skloni vjerovati da je tako teško naći veliku ribu, no varaju se. U 20 godina ronjenja našao sam kapitalnih primjeraka skoro svih vrsta bijele ribe, od pica i saraga preko kilograma, do orada od preko 4 kilograma. A i strelke sam također često lovio šuljom u samom kraju.
Nakon prvih pedesetak metara primijetio sam da je sitna riba dosta povučena prema kraju. Čak ni crneji nisu bili razigrani kao obično, a fratri i ušate su bili zavučeni pod kamenjem.
Ili je netko ronio prije mene, ili ih je nešto prepalo.
Kako sam pred par dana vidio jednu ogromnu strijelku koju sam procijenio na cca 6 – 7 kilograma, a dan poslije i dvije nešto manje vrlo blizu te pozicije, odmah sam pomislio da možda imam sreće i da su one možda tu negdje.
U sljedećih 100 metara nailazim tek na jednu manju oradu i približavam se polako velikom zidu i ploči pored njega na koju ponekad zalegnem i čekam s pogledom u dubinu koja je poda mnom.
Klečeći na ploči na dubini od samo 40 centimetara i držeći pušku položenu na nju, držim se lijevom rukom za kamen sa strane. Uranjam glavu u more i dok liježem, krajičkom oka lovim nešto čudno s lijeve strane..
Okrećem glavu u lijevo i imam što vidjeti! Ogromna glava gleda u mene sa manje od metar udaljenosti dolazi prema meni sasvim mirno i polako! Srce mi skoro otkazuje… Gof!
U djeliću sekunde pomišljam:
– Ostani miran. Klečiš. Ne smiješ se sada trznuti…
Puška gleda u sasvim drugom smjeru i svom snagom iz zgloba ju krećem vući prema ribi.
Ali problem je to što je riba preblizu i neću moći okinuti…
No dok ja vučem pušku, riba se lagano kreće odvajati od kamena s lijeve strane i kreće prema dubljem dajući mi prostora za hitac.
Sljedeće sekunde je imam na dometu. Pucam s boka, klečeći i samo s glavom i koljenima u moru. Da mi je to bilo snimiti… Pogađam ga skoro idealno, iza škrga, malo dolje…
Pucao sam sa udaljenosti manje od metra, sve se odvilo jako brzo. Riba je došla na mene, i siguran sam da sam konačno dobio dugo željenog gofa.
Nakon pogotka, izvlači mi oko 40 metara konopa s mulinela u komadu, bez stajanja. Ide u dubinu. Dižem se iz mora opet na koljena. Klečeći na ploči hvatam konop drugom rukom da mu pružim otpor. Nakon blažeg trzaja, osjećam prazninu, nikakav otpor. Čini se da sam izgubio ribu. Ma nije se valjda skinula sa strijele…
Vučem konop objema rukama spuštajući ga pred sebe i u tom trenu se na površini pokaže riba te dvadesetak metara ispred mene.
Shvaćam, krenula je prema kraju.
Pogledam u obalu, a sve stijene su oštre kao žileti. Odmah se odvajam od kraja i krećem plivati od obale da povučem ribu prema van.
Nikako ne smijem dopustiti da mi zamota konop u te oštre stijene. I tek tada počinjem osjećati ribu na konopu.
Težina i par jačih trzaja… Ahh, kakvo zadovoljstvo…
Međutim ne znam što mi je raditi. Moram doci do ribe čim prije da ju uhvatim za škrge, i tako namotavam još nekoliko metara osjetivši da je riba na strijeli i da se predala.
Vraćam se u kraj i dovlačim gofa do sebe, i tek tada vidim da nije gof. Nastrijelio sam strijlku!
Pa čekaj, kolika je to strijelka? Nikad nisam vidio toliki komad!
Nakon par minuta je skidam sa strijele i krećem prema brodu. Svako daljnje ronjenje toga dana više nema smisla ni potrebe. Adrenalin, sreća, zadovoljstvo, ponos, sve se miješa u glavi i prsima.
Inače imam dobre rezultate u lovu na strelke koje su dosta rijetke u području gdje ronim, pa zato često odem do Lošinja i Cresa, loviti ih tamo. Cak sam i dan prije ulovio prekrasnu strijelku od 4.2 kilograma, ali toga dana vaga je pokazala rekordnih 8,170 kilograma čistog zadovoljstva!
Prekrasan trofej kapitalne strijelke ulovljen pod enormnom dozom adrenalina i blagoslovom velikog plavetnila. I zato ti more veliko hvala…