Luke su u najvećem broju slučajeva zatvoreni eko sustavi, premda je riječ ‘eko’ zbog zagađenosti lučkih voda možda neprimjerena.
Lučko je more s otvorenim morem u najvećem broju slučajeva spojeno izlaznim dijelom između vrha lukobrana i druge obale, što je zapravo uglavnom vrlo usko područje. More tim prolazom cirkulira u skladu s izmjenama plime i oseke, ali najdublje dijelove luka uglavnom nikada ne dosegne.
Ribe koje se zadržavaju u lučkim vodama uglavnom su stalne vrste poput cipla ili salpi, koje tu pronalaze hranu i sve životne potrebe provodeći u tom istom okruženju najveći dio života. Zbog konstantnog konzumiranja hrane koja je unatoč svim pokušajima filtriranja otpadnih voda i zakonskim odredbama za sprječavanje onečišćenja i zagađenja, lučka je riba uglavnom neprimjerena za ljudsku ishranu. Naravno, to nipošto ne znači da se zbog toga ne može uživati u ribolovu, naravno, ako ambijent i zakonska ograničenja nisu prepreka.
Dno je u gradskim lukama uglavnom muljevito i puno zadjeva zbog otpada. Naravno, postoje i luke – izuzeci u kojima nema otpada, ali muringa i kolpo-morta ni u jednoj luci ne nedostaje, što poprilično otežava većinu ribolovnih pokušaja.
U lukama se uglavnom love cipli, i to na plovak, dok se od pridnenih vrsta najčešće love podlanice. Od vrsta zanimljivih spinerima valja spomenuti brancine i strijelke kojih posljednjih godina ima sve više.
Ni oko jedne spomenute vrste nema nekih tajni. Cipli se uglavnom mogu jasno vidjeti, a ako ih nema, tada se uz malo bruma mogu lako privući.
Podlanice se love na fermu, na bibija, srdelu ili volka, dok se brancini love silikoncima ili wobblerima, a strijelke popperima sa sajlom na predvezu.
No zato su lukobrani, bez obzira na blizinu lučkih voda, ipak malo drukčija priča.
Lukobrani su zaštitni znak svakog primorskog mjesta. Veći ih gradovi imaju više, manji manje, ali u principu možemo slobodno reći da ne postoji lučica bez lukobrana. Neki su lukobrani prirodni, tek malo dorađeni i učvršćeni ljudskom rukom, dok je veći broj umjetno nasut i betoniran. No bez obzira na postanak ili formu, jedno im je zajedničko – uz njih uvijek ima ribe.
Unutrašnja je strana lukobrana najčešće ozidana, pa joj se rubovi okomito ruše u more, a uvjeti su identični uvjetima u zatvorenim lukama. Ona druga, vanjska strana, je pak kamenita, složena od krupnih nepravilno razmještenih komada stijena o koje se more stalno razbija donoseći s plimom obilje hrane, dok se za oseke pukotine i procijepi ispiru nerijetko otvarajući vrata novim stanarima. Na toj se vanjskoj strani mogu pronaći gotovo sve vrste, naravno ukoliko je lukobran dovoljno velik i more pred njim dovoljno duboko.
Bez obzira na godišnje doba, ribolov na tim vanjskim stranama izdašan je čak i za potpune početnike. Od tehnika se mogu koristiti gotovo sve obalne, a pribor je ograničen samo osobnim sklonostima i platežnom moći.
Plovkom se mogu loviti cipli, ušate, bugve, špari i sva uzobalna riba. Plovkom se uspješno mogu pretraživati sve škrape, rupe i procjepi bez straha od gubitka pribora. A u tim procjepima nerijetko spavaju pirge, velike usnjače, salpe, a u proljeće i šarzi.
Varaličari ovdje dolaze na svoje jer je vanjska strana lukobrana idealna za isprobavanje svih mogućih modela varalica. Brancini će pasti na silikonce, ragloue, originale, pins minnowe, a lokarde, skuše, lice, i feluni zaletjet će se na kastmastere, kao i na sve što se može daleko izbaciti i brzo vući. Dinamika izbačaja i uspješnog kačenja ovisi o puno faktora, no na vanjskoj strani lukobrana varaličarima definitivno nikada nije dosadno.
Ljubitelji rock fishinga na stijenama lukobrana nalaze svoj surogat za divlje klifove, pogotovo početkom i krajem godine kada je prehladno za noćenje pod vedrim nebom, pa postavljanjem svojih kompliciranih sistema pokušavaju nadmudriti koju kraljicu podlanicu ili rumenog mudraca arbuna, dok padanjem mraka sasvim izgledno mogu očekivati ugora.
Oni skloniji surf castingu na ovim stijenama mogu pronaći svu pridnenu ribu, od glavoča i pauka, preko lužina, svih labrida i modraca do arbuna, podlanice, ovčice…
Sam vrh svjetionika ima jednu veliku manu – najčešće je već zauzet. No ukoliko imate sreće i stignete prvi, najbolje ćete proći ukoliko ste varaličar.
Zbog stalno prisutnog kurenta koji najizraženije cirkulira oko vrha lukobrana, tu se zadržavaju brancini, uvijek rado viđeni gosti na udicama. Bez obzira koji kurenat bio, oni su uvijek tu. Ukoliko je kurenat vanjski, to znači da donosi hranu s pučine, a ukoliko je unutarnji, to znači da hrana stiže iz luke. U skladu sa zatečenim stanjem, varalicu valja zabacivati malo uz kurenat, puštajući da je strujanje nosi i polako izbaci iz matice. Naime, brancini koji se zadržavaju na glavama lukobrana najčešće čekaju pritajeni na rubu kurenta, odakle bezrezervno napadaju sve što prođe dovoljno blizu.
Tu se uspješno mogu loviti i lignje, od sumraka do zore, pogotovo u toplijim mjesecima.
Od ostalih tehnika koje se mogu koristiti pod lanternom, jedino je još plovak učinkovit, i to ne zbog nedostatka druge lovine, već prvenstveno zbog velikog prometa brodova. Smetnja je u ovom slučaju obostrana. Naše postave ometaju nesmetanu plovidbu, a brodovi plovidbom smetaju našim postavama. Upravo je stoga, pored varalica, plovak možda najprimjereniji za ribolov na vrhu lukobrana.
