Premda se lignje na našoj obali već jako dugo love izbacivanjem skosavica raznog oblika te njihovim postepenim privlačenjem prema kraju, tek su se Japanci sjetili tome dati ime. I ne samo da su tehnici dali ime nego su je i unaprijedili, definirali sve potrebne elemente, sve detalje vezane uz izbačaj i vođenje pa čak i kreirali alat za usmrćivanje radi kraćenja samrtnih muka i izbjegavanje onog neugodnog crnog štrapanja.
U skladu sa svim spomenutim formiran je brend Naory dok je sama tehnika nazvana Light Eging. Naravno, uz to je išao i potpuno specijalizirani asortiman, od štapova i rola, preko upredenica i fluorokarbonskog predveza, do posebno kreiranih skosavica.
No novi su bilo zapravo bio samo balans skosavica i strune koje su bile programirano brzotonuće ili sporotonuće. Istina, i dekor skosavica je bio također nov, ali zapravo samo zato da bi se skosavice već na prvi pogled mogle razlikovati od do tada viđenih modela pri čemu je zapravo samo donekle izmijenjen postojeći kolorit poštujući osnovne značajke koje su bile potvrđeno lovne.
Ono što je bilo uistinu bitno, bio je spomenuti balans i otežanje zbog kojih se mogao ostvariti dalji izbačaj i, naravno, učinkovitije i temeljitije pretraživanje lovnog područja.
Naory je u svojoj paleti predstavio dva osnovna modela skosavica – Shallow i Basic koje su se razlikovale ponajprije po brzini tonjenja.
Shallow skosavice s prepoznatljivo, karakteristično plavim očima su proizvedene u dvije veličine – 1,8 i 2,2. Te su brojčane oznake bile samo dio japanske nomenklature i nisu imale nikakve veze ni s centimetrima ni s gramima. Tako primjerice skosavica Shallow 2,2 teži 6,5 grama te joj kao takvoj za tonjenje na metar dubine treba 7 do 9 sekundi.
Basic skosavice s tamnim očima su proizvedene s nešto težim integriranim olovnim opterećenjem smještenim znatno bliže vrhu skosavice čime je postignuto dvostruko brže tonjenje.
E sad, ako znamo na kojoj se dubini nalazi dno, ili još bolje na kojoj su dubini lignje, nakon izbačaja, uz malo brojanja nije teško pogoditi lovnu zonu kroz koju trebamo provući skosavicu.
Naravno, toga se nismo mogli sami sjetiti već nam je to trebao objasniti netko sa suprotne strane Planete…
Pa iako smo sve to znali i u najvećoj mjeri već prakticirali, Light Eging je ipak donio novitet koji nismo znali i to u segmentu povlačenja. Dok se u većini slučajeva skosavica povlačila ili sporo pravolinijski, ili nakon nekog kraćeg zastoja malo brže, ali isto pravolinijski, u Light Egingu su tempo, dinamika i način povlačenja strogo propisani.
Nakon što skosavica poslije izbačaja dosegne željenu dubinu, potrebno ju je povući, ali ne na klasičan način. Povlačenje treba izvesti uz skosanje i istovremeno namatanje strune, najviše nalik kombinaciji klasičnog spinnerskog twicha i vertical jigginga. Dovoljna su tri do četiri takva trzaja uz sinkrone okrete ručice, nakon čega treba zastati, u prosjeku desetak sekundi čime se skosavici omogućuje da ponovo potone u lovnu zonu. Nakon što se ponovo nađe u lovnoj zoni, cijeli se postupak ponavlja dok se lignja ne zakači ili se skosavica ne dovuče blizu obale.
Uspjeh, odnosno lovnost ove tehnike leži u dvije ‘sitnice’ koje ipak nisu tako davno otkrivene. Prva je činjenica da se ove skosavice u opisanom trzanju i skosanju ne kreću pravolinijski već u stranu i to pri svakom trzaju u drugom pravcu. Tako izlomljene kretnje su lignjama izuzetno privlačne jer im jasno ukazuju na lak plijen. A druga ‘sitnica’ je činjenica da lignje izuzetno rado napadaju plijen ili u trenutku kad plijen zastane il kad se naglo pokrene.
Na ovakav se način vrlo brzo može pretražiti šire područje u svim smjerovima i po svim slojevima mora, što ne ostavlja puno prostora za promašaje. Ukoliko je lignja prisutna bilo gdje na području koje pretražujemo, ulov će teško izostati.
E sad, možda je Naory u prvih sedam dana na našem tržištu i bio jedinstven, no vrlo brzo su ga stigli a zatim i pregazili gotovo svi konkurenti.
Većina suvremenih skosavica tipa Oita na deklaraciji ima naznačenu težinu, dužinu i brzinu tonjenja tako da je izračun postao vrlo jednostavan, dok njihov oblik u kombinaciji s pravim trzajima štapa uvijek rezultira naglim odmacima u stranu.
Naravno, bez obzira na to, tehnika je usvojena i unatoč tome što je ne prakticiraju svi na isti ili onaj od Naoryja dirigiran način, zadržala je naziv koji se udomaćio, barem među novijom generacijom lignjolovaca.
Strune također ne moraju biti brendirane no preporuka je da budu što tanje kako bi i prezentacija bila što uspješnija. U Light Egingu se koriste najtanji promjeri upredenice, od 0,08 do najviše 0,14 milimetara, s tim da je posljednji metar do skosavice fluorokarbonski, ne deblji od 0,23 milimetra.
Light Eging tehnikom se lignje mogu loviti doslovno na svim tipovima obala, a, što je najljepše, s jednakim uspjehom pred kraj dana, u sumrak, svitanje, kao i tijekom cijele noći.
Jedna od uspješnijih varijacija na temu je montaža kod koje je na kraju strune jedna Oita, a 60 do 80 centimetara iznad na najkraćoj mogućoj prami minijaturna silikonska skosavica. I najsumnjičavija lignja neće moći odoljeti porivu kad privučena većom skosavicom na kraju sistema ugleda malu silikonku. U prosjeku je u lovu s ovakvom kombinacijom mala silikonska skosavica u više od 70 posto slučajeva prva na meti.
I na kraju priče, ostao je još jedan detalj koji, eto, unatoč trudu i dobroj namjeri, ipak nije zaživio. Riječ je o Yamashitinom alatu kojim bi se netom ulovljene lignje trebale usmrtiti kako bi im se olakšale muke, onemogućilo štrapanje crnila i po staroj japanskoj recepturi sačuvao što izvorniji i kvalitetniji okus. Egzekutorski alat je najsličniji malom nožiću za dubljenje linoleuma tehnikom linoreza čijom bi se oštricom lignja trebala ubosti posred glave odmah iza očiju. Teoretski bi je taj zahvat trebao paralizirati i trenutno ubiti. Nažalost, prva demonstracija od strane ovlaštene osobe, premda bez crne kukuljice, ali zato uz ritual klanjanja i isprike za oduzimanje života najviše nalik onoj u Bušmana iz Kalaharija, prošla je katastrofalno loše. Čim je bila ubodena, lignja je štrapnula crnilo i intenzivno počela mijenjati boje uz panično lamatanje kracima. Nedostajalo je još samo vrištanje no i bez toga sve što se dogodilo je bilo više nego dovoljno za trenutnu opću propast ovog alata i rituala na našem tržištu.
