Premda je naše more jedinstvena cjelina, pojedine se zone u ribolovnom smislu vrlo razlikuju. Te su razlike najočitije između kanalskih, odnosno uzobalnih dijelova i otvorenog mora gdje vladaju potpuno drukčiji uvjeti, a time i ribolovni pristupi. Te su razlike uvjetovane mnogobrojnim faktorima, pri čemu su najvažniji osnovne životne navike lovine, kurenti i dubina mora. Dok su ribe kanalskih mora i uzobalnog pojasa većim dijelom vezane uz izgled i tip dna, pučinske vrste nemaju tu ovisnost. Njihov je život posvećen intenzivnom plivanju u potrazi za hranom i to prvenstveno u gornjim slojevima mora. U određeno doba godine se neke vrste približavaju obali, no u principu na kratko, nakon čega se opet vraćaju svom temeljnom habitatu – otvorenom moru, pučini. Naravno, osim pelagičkih vrsta na otvorenom moru nalazimo i bentoske vrste životom prilagođene i vezane uz dno. One su pak priča za sebe. U svijetu dubine temperaturne oscilacije su male i nezamjetne dok su kurenti uglavnom stalni i pravilni. To je rezultiralo jednim stabilnim i donekle predvidivim načinom života, što ribolovcima u potrazi za stanovnicima dubokog mora znatno olakšava posao. Kanalska i priobalna mora su najbogatija životom i u tim je morima uistinu umjetnost ne moći uloviti ribu. Pa iako se riba u tom dijelu mora relativno lako lovi, veliki se broj ribolovaca ne zadovoljava bilo kakvim ulovom. Ciljani je ribolov kruna znanja i ribolovnog umijeća kojoj stremi svaki strastveni ribolovac. Ipak, ostvariti uspjeh u takvom ribolovu često nije lako. Poznavanje pozicija i pronalaženje pravog sistema su svakako bitni elementi, no ukoliko se i na najboljim pozicijama i s najboljom opremom koristi pogrešna ješka, uspjeh lako može izostati. Odabrati crva ili gambora, dagnju ili srdelu, razmišljanja su koja mnogim ribolovcima zadaju glavobolju. Baš kao što svaka riba ima svoju udicu, tako i svaka riba ima svoju ješku. No pritom nipošto ne treba smetnuti s uma da arbun pred zapadnom obalom Istre nema iste prehrambene navike kao onaj pred Pašmanom ili Dubrovnikom. A kad ribe nema na vidiku, ili kad je ima a ne želi jesti, postoji način da je se privuče ili da joj se probudi apetit. Brum ili torilo je u nekim ribolovnim tehnikama poput driftinga u big game fishingu nezaobilazna stavka. Konstantno izbacivanje skašenih ili cijelih srdela u moru formira mirisno-okusnu stazu u koju se postavljaju naješkane udice, pri čemu je jako važno da ta staza bude neprekinuta. Naime, riba može naići na tu stazu i nekoliko milja dalje od broda, nakon čega će prateći mirisni trag neminovno doći do udica. Ribe osjećaju mirise preko osjetilnih receptora smještenih u nosnicama. To su parni otvori uglavnom smješteni u prednjem dijelu glave. Dok riba pliva, more neprestano struji kroz te otvore pružajući osjetilnim receptorima informacije. Ribe imaju i jake okusne receptore koji se kod mnogih vrsta ne nalaze samo u nosnicama i ustima već i po tijelu, perajama ili brkovima. Kod morskih je pasa, primjerice, osjet mirisa izuzetno razvijen, tako da pojedine vrste mogu osjetiti prisustvo krvi u razrjeđenju od 1: 10 000 000 000 dok neke vrste morskih mačaka imaju jednako impresivno razvijen okus naoružan s preko 27 000 receptora! Jednom razdražene i na hranjene potaknute ribe često gube veći dio opreza na čije mjesto stupa nezasitna glad. Ispravnim odabirom komponenti koje ćemo ubaciti u more lako možemo postići upravo taj efekt – gubitak opreza i halapljivo hranjenje. U tom je postupku jako važno ribu razdražiti i potaknuti joj apetit, a pritom je ne nahraniti i zasititi. Bez obzira na lovnu dubinu ili lovinu, brum uvijek može poboljšati rezultate, pogotovo ako je sastav pogođen i plasiran u lovnoj zoni.