Koliko god bili brojni razlozi zbog kojih pucaju ribolovni štapovi toliko su malobrojni ribolovci kojima se to nije bar jedanput dogodilo. I premda je lom štapa uvijek tužan događaj, posebnu težinu takvoj nesreći može dati i gubitak lovine koja je u tom trenutku možda bila na udici i koja je, makar poslije u pričama, redovito kapitalnih razmjera.
Ribolovni štapovi su vrlo osjetljiva roba. Većina ih je izrađena od grafita koji je po strukturi vrlo krt i krhak. Samo zahvaljujući posebnim tehnološkim postupcima, dobija se posebno žilava struktura koja štapove čini elastičnima i savitljivima. Pritom se u brojne slojeva grafitnih vlakana, dodaju raznorazni materijali poput kevlara, stakloplastike ili metalnih niti, a sve s ciljem što veće snage i otpornosti.
Osim toga, zbog ciljanog smanjenja težine, proizvođači ribolovne opreme neprestano teže smanjenju debljine stjenke što ih svakako čini posebno osjetljivima.
Svi ti postupci čine štapove vrlo laganima i izrazito nosivima, ali jedino ako se strogo pridržavamo pravila o rukovanju. Greške koje nestručnim rukovanjem možemo napraviti su u početku uglavnom neprimjetne, no u presudnim trenucima mogu biti fatalne.
Grafit u blankovima štapova, koliko ga god oplemenili, uvijek ostaje osjetljiv i vrlo krhak materijal. Ona minimalna količina kevlara, metalnih komponenti ili laka ne umanjuju bitnije njegovu osjetljivost na mehanička oštećenja. Nespretno ispušten, ili još gore, u kontri udaren u tvrdi predmet, štap na površini dobija tek sitan zarez, no već pri slijedećem zabačaju ta se sitna pukotina gotovo logaritamski širi, smanjujući elasticitet štapa do konačnog loma.
Ako takvih ogrebotina i zareza ima više, nikada ne možete biti sigurni do koje je granice vaš štap izdržljiv i da li može podnijeti napore koji se pred njega postavljaju. Idealna zaštita od mehaničkih oštećenja zapravo ne postoji, ali pomoćni elementi poput rod-poda ili obložene transportne torbe u kojoj su štapovi smješteni svaki za sebe uvelike može pomoći.
Nečistoće poput pijeska, prašine ili soli redovito upadaju u spojnice bilo da se radi o dvodijelnom, trodijelnom ili teleskopskom modelu. Ukoliko se ne odstrane, takve nečistoće prilikom sklapanja i rasklapanja štapa ostavljaju ružne zasjeke i ogrebotine. Ta se oštećenja u početku i ne vide, ali postaju izvrsna skladišta novih nakupina nečistoće, pa pri svakom novom rasklapanju štapa dolazi do dodatnih oštećenja koja na taj način postaju potencijalno mjesto pravog loma.
Još jedan od čestih razloga zbog kojih štapovi pucaju je neprimjereno opterećenje. Ona sitna slova na deklaraciji kao i logo ispisan na blanku štapa koji se, istina, u posljednje vrijeme sve pomnije čitaju, govore između ostaloga i o preporučenoj težini koja se smije koristiti prilikom izbačaja. Ukoliko se koristi opterećenje veće od preporučenog, štap može vrlo lako pući i prije ostvarivanja prvog ulova. Važno je napomenuti da težinu ne čini samo olovno opterećenje, već i vrtuljci, udice, hranilice, varalice i sve ostalo što može biti montirano na kraju strune.
Ipak, najčešći je razlog pucanja štapa kod početnika, a ponekad i kod iskusnijih ribolovaca, neprimjeren kut pod kojime se u odnosu na površinu mora drži štap i to pri zamaranju ili izvlačenju ribe. Ukoliko se ulovljena riba diže ‘na prsa’, tada se vrh štapa postavlja u posebno osjetljiv položaj, na granici, a često i preko granice pucanja.
Pravilo je da se svaka teža riba prihvaća podmetačem, pri čemu se štap drži pod kutem od 45º – 75º u odnosu na površinu mora.
Podizanje ribe iza glave dovodi štap u jednaku, ako ne i nepovoljniju poziciju kao i podizanje na prsa pa takve situacije treba izbjegavati.
Toj situaciji loma podizanjem iza linije glave posebno su osjetljivi bolognese i match štapovi, pri čemu valja napomenuti da ni svi ostali slični allround modeli nisu imuni na takvo opterećenje
Ponekad, premda znatno rjeđe, događa se da štap pukne i zbog tvorničke greške. Praksa je pokazala da ukoliko štap nije prethodno mehanički oštećen, prvi drugi i treći segment (gledano sa deblje strane štapa) praktično nikada ne mogu pući. Krivulja zatezanja strune prenosi opterećenje na sve segmente ravnomjerno, ostavljajući pritom najveću rezervu snage upravo u ta tri najdeblja segmenta. Trgovci su upoznati sa tom činjenicom i trebali bi izlaziti ususret reklamacijama tog tipa. Nažalost, prihvaćanje takve reklamacije se u praksi rijetko kada realizira.
Slomljene dvodijelne štapove je praktično nemoguće reparirati, no s teleskopima stvar stoji nešto drugačije. Ukoliko uspijete uvjeriti svog trgovca, a ovaj svog dobavljača, možete naručiti slomljeni segment. Kada ga dobijete, potrebno je skinuti provodnike na svim segmentima između mjesta loma i vrha, te ih izvući s donje strane. Nakon zamjene slomljenog segmenta provodnike, ukoliko su prstenasti, ponovo zalijepimo ili ako su jednostopni ponovo ih navežemo, lakiramo i reparacija je gotova. Naravno, gotova je pod uvjetom da prilikom rastavljanja niste napravili još veću štetu.
Jedna od opcija je da iskoristite segment sa starog štapa koji više ne koristite. No ukoliko nije riječ o istom modelu, važno je da pored poštovanja odnosa promjera početnog i završnog dijela segmenta, vodite računa i o njegovoj dužini i debljini jer će reparirani štap vjerojatno promijeniti svojstva, prvenstveno akciju i težinu izbačaja.
Naravno, iznimno je važno da segment koji ubacujete bude neoštećen inače će sav posao oko zamjene biti uzaludan.
