Napisao i snimio: Janez Mužič

Redovnici Piranskog minoritskog samostana pozvali su slovenske svećenike na tradicionalni ribolovni susret Pokal frater. Uhvatili su gotovo 100 kg manula i ponekog arbuna, ali su im se najtraženije ribe, fratri, i ovoga puta sakrile.

I APOSTOLI SU BILI RIBARI

U srijedu 21. veljače, u podne na Piranskom gatu, na koji su, nakon četiri sata lova po jakoj buri i nemirnom moru napokon pristali brodovi s promrzlim ribolovcima, bilo je vrlo živo. Među ribarima se našao i dobrotvorni apostolski nuncij Republike Slovenije, nadbiskup Juliusz Janusz. Još 2011. godine ga je papa Benedikt XVI. je postavio u ovaj grad, no ove se godine prvi puta okušao kao ribar.

– Ovo je prekrasan događaj, prekrasno natjecanje koje s velikim zanimanjem više godina pažljivo pratim kroz slovenske novine. Zato sam posebno sretan što sam danas ovdje i zato što sam se prvi puta okušao kao ribar. Kad sam bio dječak, lovio sam ribu rukama kod kuće u Poljskoj u potoku, ali ovdje je mnogo uzbudljivije. Iako je hladno, ovo je vrlo zanimljiv dan za mene. Izvrsno natjecanje u kojem su svećenici prijatelji jedni s drugima i s ribarima, potpuno opušteni, tako da se vidi da su zapravo obični ljudi. Ne znam da igdje na svijetu postoji slično ribolovno druženje i nadmetanje – nije skrivao svoje zadovoljstvo nadbiskup Juliusz Janusz.

Društvo mu je pravio koperski biskup Jurij Bizjak koji nije lovio, ali je sa zadovoljstvom plovio i pozdravljao ribare.

– Teško je povjerovati da su se u takvoj situaciji tako dugo zadržali na moru. Ja sam u mladoj dobi za vrijeme praznika znao loviti u Svetoj Nedilji na otoku Hvaru, gdje je bio župnik lokalne ilirske Bistrice, inače dobar ribar. Lovili smo iz barke na vesla. Nevjerojatno je kako je ribolov uzbudljiv i kako vrijeme u ribolovu brzo prolazi – prisjetio se svojih uspomena i usput se dosjetio da je i među apostolima bilo 7 ribara.

DOMIŠLJATI NAZIV

Piranski sportski ribolov je nadaleko poznat tako da nije nimalo neobično što se baš ovdje dogodila inicijativa za pokretanje tako neobičnog kupa kao što je Pokal frater
Glavni inicijator bio jedan od najboljih piranskih sportskih ribolovaca Danilo Torej, član RD Oradela i njegov pater Marjan Vogrin. Rođen je u Mariboru, ali živi u samostanu sv. Frančiška u Piranu. Osim duhovnog rada kao povjesničar, arhivist i restaurator knjiga bavi se očuvanjem stare bogate samostanske književne baštine, kojih u ovom samostanu i drugim crkvenim objektima na obali i nije tako malo. Već dugi niz godina bio je aktivan i uspješan u krugu piranskih sportskih ribolovaca RD Oradele. Tako je prije pet godina prvi put pozvao svoju braću iz Pirana, redovnike iz samostana u Ptuju i Ljubljani u Piransku ribolovnu avanturu.

Tako je nastalo natjecanje Pokal frater koji se ove godine održao peti put zaredom.

Natjecanje je domišljato nazvano po ribi fratru koji je prepoznatljiv po crnom prstenom na korijenu repne peraje i još više po crnom sedlu na vratu. Tako je naziv opravdan i po imenu ali i po obilježjima koja podsjećaju na kapuljaču redovnika, odnosno fratara. Natjecanje je bilo u disciplini štapom iz barke, s tim da je bodovanje odrađeno po sistemu jedan gram – jedan bod za svu ribu osim za fratra koji je trebao biti bodovan po sistemu jedan gram – deset bodova. Svake godine na ovom kupu nastupi nekoliko redovnika i svećenika, kao i mnogi drugi sportski ribolovci iz cijele Slovenije.
Na ovogodišnjem natjecanju je unatoč jakom vjetru i hladnoći nastupilo 47 natjecatelja. Među njima je bilo 12 svećenika koji su došli iz Ljubljane, Medvoda, Ptuja i Ormoža.

CARPACCIO KAO POVEZNICA

Lovni je dan započeo jutarnjom misom u piranskoj crkvi sv. Frančiška, na čelu s nadbiskupom apostolskim nuncijem Juliuszom Januszom. U samostanu je poslužen samostanski doručak, nakon čega su se svi otputili na more. Na jednom od brodova se našao i Zorko Bajc, popularni piranski svećenik. Unatoč činjenici da je gotovo 20 godina u Piranu i da je vrlo uključen u društveni život ovog ribarskog mjesta, gotovo je bilo nevjerojatno da mu je ovo bio tek drugi ribolov u životu.

Kasnije je rekao:

 – Prošle godine sam imao početničku sreću tako da su mi ribe same skakale u brod. Ove godine nisam bio tako uspješan, bilo je jako hladno, ali ću iduće godine svakako ponovno sudjelovati.

Ribarska se družba nakon ribolova ugrijala u samostanu sv. Frančiška, poznatog po jedinstvenom križnom hodniku. Najprije je poslužen carpaccio od brancina koji je pripremio kuhar Brane Eršeg, s čime su se svećenici, a s njima i slikarica i restauratorka Mira Licen Krmpotić, simbolično podsjetili na Vittorea Carpaccia i njegovih 500 godina starih piranskih slika.

Nakon što su u ratu odnesene iz crkve Sv. Frančiška, dugo se čekalo da ih Italija vrati na njihovo pravo mjesto. Da, carpaccio kao jelo podrijetlom iz talijanske kuhinje uistinu je tog trenutka bila poveznica sa slikarom čije su slike poznate po tipičnim crvenim i bijelim bojama.
Nakon ovog predjela, ribari su posluženi s karnelanskim kobasicama, salatom od krumpira i pitom.

BRIŽNIK OČUVANJA

Potom je ulov izvagan, pa su voditelj natjecanja Marjan Vogrin i glavni sudac Danilo Torej proglasili najbolje ribolovce. S obzirom na uvjete ribolovci su se pokazali jako dobrima jer su ulovili gotovo 100 kg ribe koje su se vrlo brzo naše na samostanskim gradelama, a zatim s vinom na živopisnim stolovima u blagovaonici samostana.
U vanjskoj konkurenciji najuspješniji je bio Milorad Škrokov član RD Oradela, drugi je bio Simon Oblak član RPD Piran, a treći Mladen Šimičić iz RD Oradela.

U redovničkoj konkurenciji je najbolji bio Danilo Holc iz Ljubljane, drugi je bio otac Marjan Vogrin iz samostana u Piranu, a treći Robi Schweiger iz Ljubljane.
Nagradom za najlošiji svećenički ulov nagrađen je Piranski svećenik Zorko Bajc koji je tako ispao najbolji brižnik očuvanja ribolovne prirode. Nagradu za najboljeg barkariola koji je ribare doveo na poziciju gdje je ulovljeno najviše ribe (zajedno su ulovili 27 kg. ribe!), dobio je Milorad Škrokov.

Prijelazni pehar natjecanja otišao je u Franjevački samostan u Ljubljanu, dok je nagrada za najvećeg fratra i ove pete godine ostala nedodijeljena. Na svim dosadašnjim natjecanjima su se fratri uspješno skrivali ili bi na površinu poslali samo nedorasle primjerke koji su onda odmah i vraćeni u more. Tako će pet godina stara boca Patrovih kapljic namijenjena za ovu nagradu čekati i zriti još jednu godinu.