FERMA

Iskarcali oni mene na Babu za oplavit. Skoloda je bila, a na sunca istuk. Ćapa jo dvi sesule sardel, oplavi jo dvi tunje i sedi na Babu. E, sedin jo tako bit će jelnu kus ure, znos, ma nikoga. (…) Stojin jo atento, znos, tako… Niku doba, razumis, nikur je dol bekodu, a jo son, borba, olma san jo kupil da je tu kirnja. A zvelto jo omotaj kolo sike i polnogu va drugu tunju i agvanta. Daj bekodu i tira. Znos, tiron jo tiron, a gledaju me namo nasi. Oni su daleko bit ce dvi uze robe, onamo love na konjce. Ma sal jo nimon kal njima nonke ucinit mot. Tira, tira, e, borba, tira. Tukalo mi je i namolovat veće putih. Oto ti je borba, kirnja ispod kose na Babu. (…) Zagarli se jo, zarameni se is njun, jaketu kolo ruke i u bronca, čapa je jo, znos, za grivu, trisni je obo siku; e, toti laji!

Iz Onimikona Palagruže – Dinko Božanić Pepe pokojnog Šimuna, palagruški ribar (1912.)

Jedan od najstarijih i najrasprostranjenijih načina pridnenog obalnog ribolova udicom je ferma. Iako je ova tehnika ponajviše namijenjena ribolovu podlanica i ostale oborite ribe, s njom se može uloviti većina uzobalnih vrsta. Premda su se s vremenom razvili mnogobrojni varijeteti ove ribolovne tehnike obogaćeni nizom poboljšanja, klasične su ferme kod mnogih ribolovaca još uvijek prva i jedina metoda, i to prvenstveno zbog kontakta između ribolovca i ulovljene ribe koji teško da može biti neposredniji. Iako se na prvi pogled može činiti vrlo primitivnom i nezahtjevnom tehnikom, ribolov fermama zahtijeva prilično iskustvo. Osim dobrog poznavanja mikrolokacija, izuzetno je važno uočiti i prepoznati sve one sitne znakove koji nam govore o ribljim aktivnostima s druge strane strune, pri čemu se bez kvalitetne upućenosti u morske mijene, mjesečeve faze i lokalnu vremensku prognozu gotovo i ne isplati odlaziti u ribolov.

OSNOVNI PRIBOR

Pribor za ovu tehniku je jednostavan. Ukoliko se lovi iz ruke, sve što je potrebno je motovilo sa stotinjak metara najlonskog monofila promjera ne tanjeg od 0,45, klizna olovnica i kvalitetna udica. Ukoliko se lovi pomoću štapa, tada struna može biti i tanja, no ipak ne ispod 0,35 milimetara. Poželjno je da štap bude duži, veće akcije, ali ne prekrut. Idealnima su se pokazali carp modeli upravo zbog svoje progresivnosti prilikom zamaranja. Relativna sporost u kontriranju nije prepreka, jer ferme uglavnom i ne traže trenutnu kontru. Rola bi trebala imati slobodni hod špule te snažnu i pouzdanu kočnicu. Naime, nakon zabacivanja i zatezanja strune, idealno je aktivirati slobodni hod špule podešen na minimalni otpor, čime se plahim ljuskavkama poput podlanice ostavlja neophodan ‘manevarski prostor’ u kojem riba ješku ispituje, povlači i procjenjuje. S obzirom na veličinu, preporučuju se modeli veličine 40. Struna bi trebala biti najlonski monofil, i to prvenstveno zbog činjenice da nakon zabacivanja struna uglavnom liježe na dno. Upredenica u kontaktu s oštrim stijenama, školjkama i obraslim i nazubljenim stablima algi u toj situaciji pada na ispitu izdržljivosti. Idealno bi bilo imati kakav nosač za štapove, poput rod-poda ili tripoda. Budući da se na fermu rijetko lovi samo s jednim priborom, bez adekvatnog nosača neminovno dolazi do oštećenja opreme. Mikroogrebotine nastale spuštanjem štapova na stjenovitu podlogu vrlo brzo prerastaju u oštećenja koja vode lomu štapa. Rola je jednako tako podložna oštećenjima koja otvaraju put soli, tako pogubnoj za sve metalne dijelove. Predvez bi trebao biti fluorokarbonski, naravno ukoliko ga uopće ima. Ferme s predvezom se najčešće formiraju od osnovne strune promjera 0,35 – 0,60 milimetara na koju se navuče klizna olovnica težine 30 – 100 grama. Slijede zogulin i predvez u pravilu promjera oko 0,10 milimetara tanji od osnovne, dužine 30 – 80 centimetara. Sve završava udicom veličine primjerene očekivanoj lovini. Drugi tip ferme isključuje predvez. Olovnica je na osnovnoj struni, baš kao i udica. Na taj se način olovnica nalazi tik uz udicu, što uvjetuje prezentaciju ješke isključivo na dnu.

IZ RUKE

Fermama se najčešće lovi u neposrednoj blizini obale, rijetko kada dalje od pedesetak metara. Kod ribolova na fermu iz ruke, struna se nakon zabačaja lagano napne, te se nekoliko puta omota oko sitnijeg kamenčića, koji se potom položi što je moguće bliže moru zadržavajući potrebnu napetost. Taj je kamenčić zadužen za održavanje napetosti strune, ali i za dojavljivanje griza. S motovila se oslobodi nekoliko metara strune, što osjetljivim ljuskavkama omogućuje odvlačenje ješke u sigurnu zonu u kojoj slijedi gutanje. Nakon kontre i uspješnog kačenja, ribolovac ručno mora odraditi sve ono što suvremena oprema zatvorenih očiju rutinski radi. Struna mora biti napeta, ali ne preko granice pucanja, a na nagovještaj pretjeranog naprezanja strunu treba popuštati. Svaki metar izvučene strune se pažljivo slaže pod noge, jer se nikada ne zna kad će i koliko trebati popustiti, a ako se još radi o kapitalnom ulovu, tada takva borba traje. Mnogi mogu reći da sve to i najjadniji štap i rola rade puno kvalitetnije, no osjećaj koji prožima ribolovca dok na ruke zamara i izvlači ribu ulovljenu na fermu ne može ostvariti niti jedan drugi pristup ili tehnika. Naravno da s fermama ima i propusta i mršenja, lažnih poteza i neprimjerenih kontri, ali u tome i jeste draž ovog tradicionalnog i jedinstvenog pristupa.

ŠTAPOM I ROLOM

Ribolov štapom se ne razlikuje bitnije od ribolova iz ruke, osim što se nakon zabacivanja aktivira slobodni hod špule ili se samo otvara kočnica. Budući da je ribolov na fermu tehnika u kojoj se na riblji potez čeka i više od pola sata, ješka bi trebala biti žilava i otporna na sitne zube uzobalnog sitneža poput knezova ili špara. Najčešće rabljena ješka u ribolovu ovom tehnikom je veliki crv, bibi, volak, no isto tako i cijela riba poput srdele, manule ili šaruna, kao i fileti ili komadi riba. Ukoliko je ješka mekša, zbog sitne je ribe ponekad valja armirati, ponajbolje silikonskim koncem. U principu, ako se u prvih dvadesetak minuta nakon zabacivanja ništa ne dogodi, sistem treba izvući, po potrebi preješkati i ponovo zabaciti, no ne na isto mjesto. Na taj način se vrlo brzo aktivno može pročešljati teren koji je pred nama. Budući da se ovom tehnikom nerijetko mogu uloviti i kapitalni primjerci, podmetač je obavezan dio opreme.

OLOVNICE I JEŠKA

Na fermu se može loviti doslovno na svim terenima. Izbor debljine najlonskog monofila, veličine udice, težine olovnog opterećenja te vrste i veličine ješke, detalji su koji često muče početnike. Pravilan odabir svega navedenog je gotovo uvijek samo stvar poznavanja mikrolokacijskih uvjeta. Tako primjerice za ribolov podlanica štapom na fermu ne treba koristiti velike olovnice, no ješka treba biti velika. Osnova ne treba biti deblja od 0,35, a predvez od 0,33 milimetra. Ukoliko je na poziciji prisutan jak kurenat, olovno opterećenje naravno treba povećati, a bilo bi poželjno i da je struna deblja. Jednako tako treba promijeniti i način ješkanja i orijentirati se na drugu lovinu budući da na terenu s izraženim jakim kurentom podlanica uglavnom – nema.

Á VOLO

Á volo je poseban način ribolova na fermu koji podrazumijeva ribolov bez ikakvog olovnog opterećenja. Iako uglavnom namijenjen brancinima i strijelkama, na ovaj se način mogu loviti i druge vrste. Riba, najčešće srdela, manula ili šarun, se prošiva jednom do nekoliko puta od repa prema glavi, da bi u konačnici udica završila skrivena u glavi ili neposredno iza glave s vrhom koji obavezno izviruje. Oko korijena repa se formira čvor bez čvora s kojim su ostvarivi i dalji izbačaji. Tako izbačen sistem se pušta da polagano propadajući kroz slojeve bude nošen kurentom. Rola se obično ostavlja otvorena ili neznatno prikočena.