Premda izvorno namijenjeni ribolovu bijele ribe na slatkim vodama, feeder štapovi su vrlo primjenjivi i u morskom ribolovu. Ime su dobili, ne kako mnogi misle po velikoj opružnoj (feder) snazi, pa ni po hranilicama koje se na ovim štapovima koriste kao otežanje sistema (eng. feed = hranjenje), već po Englezu Rogeru Feedereru koji je uspio ovu tehniku razviti do savršenstva.

Ovi se štapovi proizvode u prosjeku u dužinama oko 4 metra, a glavne se im odlike mala težina, teleskopska ili trodijelna konstrukcija, osjetljivi (kod trodijelnih izvedbi izmjenjivi utični) vrhovi, te izrazito velika elastičnost i žilavost blanka. Zbog svega toga se u rukama iskusnijeg ribolovca u tren oka pretvaraju u efikasno oruđe kojim se lako može uloviti doslovno sva riba u dometu izbačaja koji uopće nije mali.

ZA SITNU RIBU

S feeder štapovima se ne lovi tehnikom čekanja već je ribolovac, ne ispuštajući štap iz ruku cijelo vrijeme ribolova aktivan. Ovakav je način ribolova najbliži klasičnom obalnom načinu lova iz ruke što je u jednu ruku spoj suvremenog i tradicionalnog ribolova. Pritom štap nije paralelan s morskom površinom već je vrhom podignut kako bi se lakše detektirao riblji potez, ali i smanjila mogućnost zadjeva na kamenitom i hridinastom dnu.

Naravno, budući da su ovi štapovi u odnosu na klasične surf štapove finiji i općenito gracilniji i ostatak pribora mora biti usklađen s tom profinjenošću. Tako će osnova biti ne deblja od 0,30 milimetara, olovnice ne teže od 40 grama, a predvez obavezno fluorokarbonski, promjera od 0,20 do 0,25 milimetara sa sitnijom udicom širine luka do 8 milimetara. Preporučena težina olovnica je daleko ispod prosječnih 125 grama CW koju ovi štapovi bez ikakvih problema mogu podnijeti, no neophodna da bismo na vrijeme kontrirali, jer su feederi ipak relativno spori štapovi. Tako velika CW je idealna za zabacivanje teških hranilica koje se koriste u slatkovodnom ribolovu, a koje već nakon kraćeg boravka u vodi zbog topljenja prihrane olakšaju, omogućujući pravovremene i učinkovite kontre.

Pa iako se može činiti da se s tako finim priborom riskira gubitak neke veće eventualno zakačene ribe, nije tako. Jedna od velikih prednosti feeder štapova je upravo njegova žilavost i sposobnost da s najfinijim priborom izlazi na kraj s kapitalnim ulovima. Naravno da i sve ostalo u sistemu mora biti dobro usklađeno, od savršenih čvorova preko dobro odabrane udice, pa sve do pouzdane i dobro ugođene kočnice na roli.

Sama rola mora također mora biti u balansu sa štapom. Idealna je manja match rola, ako lovimo na maloj udaljenosti, ili pak manji model role sa slobodnim hodom špule.

KLASIČNE FERME

Iako se u morskom ribolovu hranilica u praksi mijenja s olovnicom, to ne mora biti pravilo. Korištenjem hranilica u obalnom ribolovu svakako će se privući više ribe u blizinu udica čime će se šanse za bogatijim ulovom znatno povećati. Pri izboru hranilice važno je samo odabrati neutralnu boju. Hranilice iz linije ‘uradi sam’, bazirane na plastičnoj ambalaži kinder-jaja i sličnih proizvoda uglavnom su drečavih boja što bi moglo imati učinak suprotan od željenog. Kavezne žičane izvedbe su sasvim dobre. Puniti ih možete komadima ili cijelim ribama poput srdela, kruhom ili pasturama, bigattinima, tjestastom mješavinom s ribljim, račjim ili ‘glavonožnim’ okusima i mirisima.

Inače, predvezi koji se koriste u morskom ribolovu feederima se ne razlikuju bitno od onih uobičajeno korištenih u ribolovu s obale. Jedino bi bilo poželjno uz kliznu olovnicu koristiti boom, anti-tangle cjevčicu s kojom ima znatno manje zadjeva, a umjesto klasične suze na kraju sistema postaviti tirol-tree.

Ipak, ako se želite držati osnovne konstrukcije tada vam treba hranilica, anti-tangle cjevčica gumena perla i zogulin.

Na osnovu se navuče anti-tangle cjevčica i gumena perla kao čuvar čvora te se veže zogulin na koji se nastavlja predvez s jednom udicom, u ovom slučaju malo jačom kovanicom jer su sada na meti podlanice.

Na kopču sa anti-tangle cjevčice se postavlja hranilica s otvorenim dnom ispunjena primamom. Sistem se zabacuje na željeno mjesto te se nakon što dotakne dno odmjerenim potezom povuče tako da primama iz hranilice djelomično ili u potpunosti ispadne a naješkana se udica nađe upravo u netom istrešenoj prihrani. Ovo je sistem koji se uspješno koristi u slatkovodnom ribolovu na ravnom dnu bez zadjeva na kojem je ovakav manevar jedino i moguć.

ČITANJE GRIZA

Feeder štapovi u principu imaju izrazito osjetljive vrhove koji su u stanju pročitati i najmanji pomak na drugom kraju strune. Po zabacivanju valja napeti strunu, štap postaviti vrhom prema gore i pratiti sami vrh. Svako povlačenje naješkane udice na vrhu će se vidjeti kao titranje ili savijanje. Čak i oni manje vješti, već nakon nekoliko zabačaja lako ocjene pravovremeni trenutak za kontru. Naravno, taj trenutak ovisi i o vrsti korištene ješke. Tako će kontra s dagnjom biti brža, ako ne i trenutna jer dagnja na udici relativno kratko traje. Ukoliko se za ješku koriste komadi velikog crva, tada možemo malo i čekati i kontrirati tek na ozbiljnije savijanje vrha.

Vrsta lovine jednako tako utječe na trenutak kontre. Ukoliko su na dnu manule, tada će odmah po zabacivanju doći do sitnog i nervoznog čupkanja na koje treba odgovarati kratkim, ali odlučnim kontrama. Budući da su manule ribe jata tada se u kontri često kače za škrge ili tijelo. Ukoliko se lovina sastoji od špara ili knezova, grizevi će biti snažni i odlučni, a naša će kontra zapravo biti tek potvrda ostvarenog kačenja.

Ako nam je struna najlonski monofil, tad treba kontrirati na svako ozbiljnije zatezanje strune i savijanje vrha jer je najlonski monofil istezljiv. Savijanje vrha znači da je istezljivost najlona savladana i da riba sigurno ima udicu u ustima te da je pokušava odvući. U radu s upredenicama spomenute istezljivosti nema tako da će svaki pomak udice osjetljivi feeder vrh registrirati. Nakon malo prakse lako se ustanovi što je lažni a što pravi potez. A budući da je feeder jako elastičan štap valja paziti da se upredenica pri kontriranju ne ovije oko vrha jer bi ga vrlo lako mogla slomiti.

DRUGA RIBA – DRUGA JEŠKA

Iako se s feederom, kao uostalom i u radu sa svim drugim tehnikama, mogu koristiti razne ješke, najuspješniji lov se ostvaruje gamborima, dagnjama, crvima, lignjama, volkom i ribljim filetima.

Gambore ćemo koristiti na terenima na kojima očekujemo ribu koja ih može progutati u komadu, kao što su arbuni, fratri, podlanice, kantari… Korištenje gambora na terenima bogatim knezovima je bespotrebno trošenje dragocjene ješke.

Dagnja je univerzalna ješka i u ribolovu feeder štapovima se pokazala kao izvrstan izbor. Iako se relativno loše drži na udici, uz malo prakse i silikonskog konca s njom se može ostvariti dobar ulov.

Svi su crvi izvrsna ješka dok je veliki crv daleko najkvalitetniji. Rezan na male komadiće, dovoljno je žilav da može odoljeti sitnim oštri zubima dok do udice ne dođu usta dovoljno velika za njega i udicu koja ga nosi.

Lignje su uvijek lovne, s tim da ih valja filetirati i odvojiti od tanke pokožice koja se nalazi s obje strane plašta.

Volak je izuzetno tvrda ješka i ješkati ga treba ili rezanog na trakice ili u komadu, na način da vrhom udice probijamo poklopac i izađemo na najmekšem dijelu čepa. Posljednja montaža je naravno namijenjena podlanici.

Fileti riba, srdela, manula, inćuna ili gavuna teško izdržavaju zabačaje bez silikonskog konca pa ih mnogi, unatoč dobroj lovnosti nerado koriste.

RJEŠENJE ZA GOLE UDICE

Kao što sam već rekao, feederi nisu brzi poput surf ili beach ledgering štapova zbog čega i ješka na udici mora biti takva da omogući samoubadanje u što je moguće većem postotku kačenja.

Samo izvlačenje lovine feederom je izuzetan doživljaj. Svaki drhtaj zakačene ribe jasno se osjeća. U izvlačenju većih primjeraka mekani i podatni, ali izuzetno žilavi blank savija se poput šibe zamarajući ribu na najkvalitetniji način. Opružne sile ovog štapa su dostatne da i najborbeniju podlanicu za kratko vrijeme primire i dovedu u podmetač. Jedina ozbiljnija mana feeder štapova je u nemogućnosti trenutnog okretanja i zaustavljanja ribe. Dok surf štap zbog svoje krutosti može u mjestu okrenuti i najborbeniju podlanicu, feeder to u većini slučajeva ne može. Stoga je vrlo nepogodan na terenima na kojim postoje prepreke poput konopa u lukama koje su podlanicama upravo omiljena staništa.

No zato će na golom terenu, unatoč naizgled osjetljivoj i krhkoj konstrukciji, zamaranje odraditi neusporedivo kvalitetnije od svih ostalih modela.

Osim toga, u situacijama kada ferme ne daju glasa, a udice u kontrolnim izvlačenjima nalazite ogoljene, teško da postoji bolji izbor od feedera. Naješkajte udice i feederom zabacite sistem na poziciju na kojoj ste do maloprije imali zabačene ferme, podignite vrh štapa prema gore i počnite vaditi ribu za ribom.