Za razliku od ribolova s obale, ribolov iz barke ribolovcu nudi znatno više mogućnosti. Jedna od najvažnijih je mogućnost jednostavnog i relativno lakog premještanja s pozicije na poziciju. I dok je u obalnom ribolovu pakiranje opreme, transport i odabir i postavljanje nove lovne staze u pravilu pravi veliki poduhvat (pri čemu se u principu premještanje najčešće svodi na samo parsto metara, ili eventualno uz pomoć automobila koji kilometar), u ribolovu iz barke premještanje nije nikakav problem.

Za premještanje u ribolovu iz barke potrebno je samo podići sidro, pokrenuti motor i… Da, to je stepenica na kojoj većina manje iskusnih ribolovaca zapne.

ŽELJENA TOČKA

Ribolovac na obali ima nekakve orijentire koji se svršeno uklapaju u prostornu ograničenost koja ide uz obalni ribolov. Na raspolaganju mu stoje punte, uvale, stijene ili pak strmine koje mu, ukoliko je makar malo upućen, dosta toga govore, dok je u ribolovu iz barke sve jednolično modro i ravno.

Naravno, oni koji se barkom vuku uz kraj također imaju orijentire identične onima kojima se rukovode obalni ribolovci. No oni koji se odvaže na otiskivanje dalje od obale, gdje obalni orijentiri nisu od neke pomoći ili pak nisu uopće vidljivi, moraju igrati na sasvim drugu kartu.

Suvremena elektronička podrška koja je dostupna u raznim oblicima, od najsuvremenijih plotera do jednostavnih GPS aplikacija za mobitele, omogućuje poprilično sigurnu navigaciju do željene točke. Ipak, ostaje pitanje – što je željena točka i kako bi ona trebala izgledati kad je sve, što smo već ustanovili, jednolično modro i ravno?

DOVOLJAN JE GPS

Pod pretpostavkom da znamo položaj pozicije na koju želimo stići, tada je dostatan i najjednostavniji GPS uređaj. GPS (Global Position System) je satelitski navigacijski sustav kojim se na vrlo jednostavan način vrlo precizno može pozicionirati bilo koja točka na kojoj se nalazimo li na koju želimo doći. U zavisnosti od sučelja, odnosno samog uređaja i softvera koji uređaj koristi, prikaz može biti različit, no princip je zapravo uvijek i svuda isti. Na zemljopisnoj mapi je jasno naznačena točka na kojoj se uređaj trenutno nalazi, tako da je dovoljno označiti točku do koje se želi doći da bi se na displeju pojavila ucrtana ruta, koja bez greške i odstupanja vodi pravo do željene pozicije.

Upravljanje GPS uređajima je uglavnom uvijek vrlo jednostavno, tako da i osobe koje se prvi puta susreću s ovakvim uređajima vrlo brzo postižu standardnu vještinu u rukovanju.

Dakle, GPS je sasvim dostatan ako se zna kamo se želi poći, i naravno, ako postoji i rezervna pozicija, jer je mala vjerojatnost da u sezoni baš nitko nije došao na istu ideju.

Nažalost, dolaskom i na rezervnu poziciju, jer je prva naravno već bila zauzeta, čak i ako smo tu stigli prvi, često se može zateći i bitno drukčija situacija od očekivane. Dovoljno je da kurenat ili vjetar budu drugog smjera, pa da to iz temelja može promijeniti ribolovne uvjete i dobru rezervnu poštu pretvoriti u ‘prazan bunar’.

U takvim situacijama većina ribolovca koji nemaju treću poštu postaje potpuno izgubljena.

SONDERI I FISHFINDERI

No GPS je tek dio priče. Premda je u stidljivim počecima elektroničke navigacije na malim plovilima jedno vrijeme bio osnovni i temeljni navigacijski alat, danas je tek pomoć znatno sofisticiranijim uređajima.

Sonar, što je zapravo akronim punog engleskog naziva SOund Navigation And Ranging, je elektroakustični uređaj kojim se emitiranjem ultrazvučnih i zvučnih valova kroz vodu mjeri vremenski interval jeke, te se na taj način određuje daljina, smjer ili dubina lociranog objekta. Uređaj se sastoji od dva glavna dijela – sonde zadužene za emitiranje zvučnih impulsa i hvatanje odjeka, te zaslona sa softverskom podrškom na kojem se vide rezultati pretraživanja.

Premda je u početku kompletna industrija vezana uz sonare bila okrenuta isključivo vojnim istraživanjima, vrlo se brzo proširila i na druge nautičke segmente, znanstveno-istraživački, putnički, a onda i ribarski.

Sonari prilagođeni potrebama profesionalnih ribara i ribolovaca koji ove uređaje u ribarskom žargonu najčešće nazivaju sonderima ili fishfinderima, uglavnom su vrlo jednostavni za rukovanje.

U zavisnosti od frekvencije i kuta pod kojim sonda šalje i prima signal, može se pretražiti uži ili širi pojas mora s manje ili više detalja uz jasan prikaz temperature mora, dubine, strukture dna kao i riba koje se nalaze između sonde i dna. Prikaz, odnosno izgled i veličina riba na zaslonu ovisi o softveru, odnosno grafičkoj podršci uređaja što je na većini uređaja podesivo prema želji korisnika.

PRETRAŽIVAČI DNA

Većina suvremenih sonara je dostupna u kombinaciji s GPS-om, uz mogućnost spajanja na različite radarske sisteme, čime je ribolovcu omogućena potpuna upućenost u sve detalje bitne za ribolov.

Pažljivim praćenjem promjena na zaslonu lako se može otkriti pozicija pogodna za ribolov, kao i tereni koje valja izbjegavati, pri čemu se takve pozicije pohranjuju u memoriju uređaja jednostavnim pritiskom na odgovarajuću tipku.

I premda ovakvi uređaji mogu jasno ocrtati ribu, u najvećem se broju slučajeva koriste prvenstveno kao pretraživači konfiguracije dna uz koje se zadržava najveći broj udičarima zanimljivih vrsta. Naravno, iznimka su off shore ribolovne situacije, u kojima je lovina velika pučinska riba koja se ne drži dna, kao i pretraga vezana uz neke određene tehnike poput vertical jigginga, sabikija ili lake panule, gdje se na zaslonu traži upravo riba.