Pored manje poznatih ili potpuno nepoznatih vrsta koje u Jadran dospijevaju ponajviše preko balastnih voda i koje se uglavnom ne zadrže i ne daju potomstvo, u našem moru osim obične dagnje žive još tri vrste iz obitelji Mytilidae. To su dagnja runjavica, dagnjica i prstac.

 

 

Dagnja runjavica (Modiolus barbatus, Linnaeus, 1758) ima smeđu ljušturu obraslu dlačicama po kojima je i dobila ime. Nastanjuje kameno pločasto dno ne dublje od pet, i pliće od dva metra dubine. Naraste do 7 centimetara duljine i dosegne težinu od 0,04 kilograma.

 

 

 

 

 

Dagnjica (Mytilaster minimus, Poli, 1795) je najmanja vrsta dagnji koja dosegne tek 20 milimetara dužine, no takvi su gigantski primjerci uistinu rijetki. Ova je vrsta najčešće velika tek nekoliko milimetara. Formira gusto naseljene kolonije koje poput tepiha prekrivaju cijelu površinu koju naseljavaju, najčešće na samoj granici plime i oseke.

 

 

 

 

Prstac (Lithophaga lithopaga, Linnaeus, 1758) je zakonom zaštićen školjkaš. Nastanjuje litice, stijenje i samostalno kamenje kiselinom bušeći u njima žljebaste kanale. Naraste do 12 centimetra duljine, a da bi dosegao duljinu od 8 centimetara treba mu oko 60 godina. Zbog sustavnog uništavanja stjenovite obale i konstantnim prelovom izrazito prorijeđenih staništa, prstac je u trajnoj zaštiti.