Duško Jelčić sam proizvodi skosavice i varalice, nažalost, ne iz hobija nego iz potreba. Nakon što je tri puta ostao bez posla, odlučio je sreću okušati u hand-made proizvodnji. Za sada varalice završavaju samo kod prijatelja i poznanika koji su oduševljeni njegovim radom jer otvaranje obrta, a onda i prodaja varalica, su još u planovima. Razgovarali smo s ovim darovitim majstorom koji nam je rekao kako je sve to počelo i gdje je sada sa svojim radom.

– Od početka korone u našoj zemlji, tri puta sam ostao bez posla i nisam si mogao priuštiti, ma ni skosavicu, da bi išao lignje loviti. Tada se dogodilo da sam bio u izolaciji pa sam pokušao sam napraviti skosavicu. Svoju prvu skosavicu sam napravio od topole, a krunice sam također sam izradio.  Na more sam je nosio sve dok nisam uspio pogoditi balans kako bi skosavica tonula lijepo, onako kako treba. U tim sam svojim pokušajima napravio dvije varijante. Jedna je duga 95 milimetara i teška 17 grama, a tone pod kutem od oko 45° brzinom od oko 6 sekundi po metru dubine. Druga je jednako duga ali je teška 23 grama i tone okomito oko 2 sekunde po metru dubine. I jedna i druga na dnu stoje odignutog repa od dna nekih 4 centimetra – priča nam Duško.

– Ta je skosavica nakon svih podešavanja postala vrlo lovna, kako za sipe tako i za lignje. A posebnim me zadovoljstvom ispunjava činjenica da je na njima sve 100 posto ručni rad, od tijela, preko iglica pa do očiju.

Tada sam stavio nekoliko slika mojih uradaka na Facebook, ne s namjerom da bi ih prodavao nego samo da pokažem što sam napravio. Rezultat je bio neočekivan. Jako puno ljudi je pitalo kako ih mogu nabaviti i gdje se prodaju, tako da je takav interes bio zapravo vrlo jaka podrška.

Naravno, onda su krenule i neke posebne želje najbližih prijatelja, poput određenih boja van standardnog spektra, što sam vrlo uspješno odradio. Ohrabren tim uspjesima, nastavio sam raditi dalje i kako je sezona liganja i sipa išla prema kraju tako sam se bazirao na izradu iglica i poppera.

Iglice sam već ranije radio tako da tu nisam imao nekih problema s balansiranjem. No svejedno sam se oko zaštite i još nekih sitnih tehničkih pojedinosti konsultirao s prijateljima i kolegama koji izrađuju varalice i od kojih sam dobio puno savjeta tako da se mogu za puno toga zahvaliti Vladimiru Minčiću, Nazifu Zorniću, Manolu Petkovu i još nekolicini Talijana – nastavlja Duško svoju priču.

– Sve moje varalice su zaštićene slojem epoksi smole na golom blanku, a onda s još 4 sloja epoksi smole, završno, nakon farbanja.

Poppere za sada radim u dimenziji 95 milimetara i težini od 12 grama, ali imam namjeru i tu proširiti ponudu, dok iglice radim u dimenzijama 150 mm/23 grama, 230mm/35 grama, s tim da su u pripremi i na testiranju modeli dugi 180 i 200 milimetara.

Svaku varalicu balansiram za sebe i svaku varalicu koju sam napravio, a tako će i u budućnosti biti, idem isprobati na moru kako se ponaša prije nego je proglasim potpuno gotovom.

Strijelke su posebno pohlepne na moje modele duge 150 milimetara bijelo-narančaste boje.

Premda postoje i konkretni zahtjevi tržišta, nažalost još uvijek nisam otvorio obrt, a što planiram napraviti u što je moguće skorije vrijeme. Za sada sam ograničen prostorom i nemam adekvatnu radionu, štoviše, radim na terasi i u kuhinji. Također još uvijek ulažem i u alat kojega nikad dosta jer uvijek nešto fali.

A u razmišljanju oko naziva varalica, koje je trebalo nekako i potpisati, ime se samo iskristaliziralo. Budući da se sa ženom stalno šalim da je kuhinja postala laboratorij, tako je i došla ideja da varalice dobiju naziv ‘D-lab’, gdje je ‘D’ prvo slovo moga imena, a ‘lab’ je kratica za laboratorij – ispričao nam je svoju priču Duško Jelčić.

Nadamo se skorom otvaranju obrta i tome da će mu se sve planirano ispuniti da bismo i sami uskoro svi mogli uživati u ribolovu varalicama s potpisom D-lab.