U Budvi je i ove godine krajem siječnja održan , četvrti po redu, Tromeč prijatelja na kojem su se tradicionalno susrele i ribolovno sukobile po dvije Slovenske, dvije Hrvatske i dvije Crnogorske ekipe.

Da bi Tromeč bio zanimljiviji, ravnopravniji i istovremeno dinamičniji lovilo se sa jednog broda, dovoljno velikog da primi sve natjecatelje. A da sve bude u reguli, lovilo se po FIPS-M pravilima, uz obavezne promjene unutar barke.

MIKROLOKACIJE I KURENTI

Budući da je cilj bio uloviti što bolju ribu, a ne ići predaleko, domaćini su birajući teren odabrali poziciju u neposrednoj blizini Budve.

U prvom pokušaju su rezultati bili poprilično poražavajući tako da se jednoglasnom odlukom brod nakon pola sata premjestio ispod Platamuna, na jednu mikrolokaciju koju je i domaćima smanjim brodicama katkad vrlo teško pogoditi. Nažalost tako je bilo i ovoga puta. Premda se brod od prve sidrio kako treba, kurenti su bili prejaki tako da je mikrolokacija ostala zapravo skoro netaknuta. U prva dva-tri zabačaja je ulovljeno nekoliko fratara i pagara no odmah potom su zaredali kanjci, vučići, jere i ostala sitnež.

A onda je u jednom trenutku Boris Boban, najstariji splitski natjecatelj zategao štap u tvrdo. Svima se učinilo da je zapeo za dno pa su svi počeli skandirati:

-Zamaraj, zamaraj…

No skandiranje je zamrlo kada se vidjelo da je na drugom kraju nešto živo.

DOVOLJNA JE JEDNA RIBA

Zakačena je riba imala sve šanse za oslobađanjem no toga joj dana to očito nije bilo u horoskopu. Srećom je štap bio dovoljno mekan i žilav tako da je amortizirao sve napore. Struna je bila stara, predvez loš, a udice… Pa recimo da nisu bile zadnji krik mode.

A onda je riba došla do površine. I dok je Ivan Dejanović pokušavao pomoći podmetačem, jedna od slobodnih udica se zaplela u mrežni zastor. Onda je riba ulazila s repa, pa s glave, pa opet s repa… Nakon što je ispucala sve šanse kojoj joj je Usud namijenio, uletjela je u podmetač i dospjela na brod. Ugor od 4 kilograma je unatoč svim šansama završio u rukama sretnog Splićanina koji je odlučio da više ne treba loviti toga dana.

I uistinu, njegova se odluka pokazala dobrom. Koliko god se ostali trudili, nikome nije pošlo za rukom niti se približiti rezultatu.

FEŠTA DO ZORE

Vaganje je odrađeno u hotelu Tara u Budvi uz brojne ovacije svih prisutnih, dok je uz svečanu večeru u izuzetno ugodnom ambijentu i domaćinskoj atmosferi začinjenoj živom glazbom, odrađeno i proglašenje pobjednika.

 

 

Tako je sudački žiri u sastavu Vlada Vuković, Milorad Škrokov i Davor Duplančić broncu dodijelio Ivanu Dejanoviću ( Delfin 1 – MNE), srebro Dejanu Cvetkoviću (Delfin 2 – MNE), a zlato Borisu Bobanu (Zenta 1 – CRO).

U ekipnom poretku treće je mjesto zauzela ekipa Oradela 1 u sastavu Milorad Škrokov i Branko Čermac, drugo mjesto ekipa Delfin 1 u sastavu Ivan Dejanović i Dejan Beljkaš, dok je prvo mjesto osvojila ekipa Delfin 2 u sastavu Predrag Dejanović i Dejan Cvetković.

 

Uz birane glazbene brojeve i nastupe većine prisutnih, fešta je nastavljena do sitnih sati.

A nesretni zlatni ugor je zajedno s ostalom ribom te večeri završio u brudetu o kojem će se još dugo, dugo pričati, a koji su spremili, a tko drugi nego Splićani. Naravno, kao i sve ostalo pripremljeno te večeri, i taj je brudet pojeden, vino popijeno uz čvrsto obećanje dato u zoru da se iduće godine obavezno ponovo vidimo u istom, a vjerojatno i proširenom sastavu.