Oštrinu udica nije teško provjeriti

Većina se ribolovaca u odabiru udica rukovodi osnovnim parametrima koji su uglavnom dovoljni za ispravnu prosudbu. Oštrina, nosivost, oblik, boja i materijal od kojeg su udice izrađene, temeljni su detalji koji govore o tome da li udica valja ili ne valja. No što to zapravo znači, odnosno što udica mora imati ili kakav mora biti da bismo je proglasili dobrom ili lošom, pitanje je na koje mnogi i ne znaju dati odgovor. Odabir udice je lagan i zanimljiv posao ako znate što želite i kako treba izgledati gotov sistem. No ako ste u trgovinu ušli bez konačnog plana i usto još ne znate što i kako uistinu želite loviti, potraga se u tren oka može pretvoriti u noćnu moru

Iskustvo je presudno

Namjenske udice poput ove s jig glavom imaju vrlo usku primjenu

Iskusni ribolovci u ribomaterijale u principu dolaze s gotovim planom kupovine i kad traže udicu, traže određeni model, najčešće i strogo određenog proizvođača. Kad ih se upita na koji su način došli do spoznaje o tome da je upravo taj model najbolji, većina će reći da je u pitanju iskustvo i da su se upravo te udice pokazale najboljima.

No pritom treba imati na umu i mogućnost da iza jednog dijela takvih ribolovaca možda ne leži dvadeset godina iskustva nego tek iskustvo jedne godine samo ponovljeno dvadeset puta.

Da bi uspješno definirali što dobru udicu čini uistinu dobrom trebamo biti svjesni da kao i u svim ostalim ribolovnim definicijama ni među udicama ne postoji model koji bi se mogao nazvati univerzalnim.

Tako je na većini pakiranja najčešće i slikom i riječju naznačeno za kakvu je riblju vrstu i kakvu tehniku udica namijenjena. I to uistinu može izgledati jako dobro, korisno i uputno, dok ne naiđete na udice na čijem se pakiranju nalazi slika deverike iznad koje piše Match. Da li su takve, i njoj slične udice uopće upotrebljive u morskim uvjetima, pitanje je koje muči mnoge ribolovce, a katkad i trgovce.

Deklaracija nije uvijek mjerilo

Ownerovi vrhovi su poznati po vrhunskoj kvalitti obrade

Deklaracijski podaci često na vrlo jasan način govore o namjeni udice, no ti podaci ne moraju i ne smiju biti ograničavajući faktor. Jedna od najčešće korištenih udica na našoj obali je nedvojbeno svima znana Mustadova parangalska udica koja je prije nekih dvadesetak godina bila skoro pa jedina u ponudi većine ribomaterijala. Premda nazvana parangalskom, ova se udica, osim na parangalima oduvijek koristila i u panuli i u kančenici. A što je najljepše, i danas je mnogi koriste na isti način s jednako dobrim uspjehom.

Osim toga, deklaracijski podaci znaju i zbunjivati, pogotovo kada su upute na većini ljudi nečitljivom stranom jeziku kakav je primjerice, Japanski, Kineski ili Korejski. No katkada se na deklaracijama nalaze samo kratice i brojevi što potpuno neupućenoj osobi zapravo ništa ne govori.

A spomenuta slika deverike iz natpis Match, većinu će morskih vukova odbiti, premda upravo ta udica može biti savršena za lov sitne ribe, neophodne kao živa ješka u nekakvoj panuli ili pridnenoj postavi za fermu živom ješkom.

Veličina je bitna

Udice veličinom moraju biti primjerene veličini očekivane lovine

Prva stvar na koju treba obratiti pažnju je veličina udice. Udica s kojom se namjerava loviti veličinom mora biti takva da je riba može progutati. Ukoliko se okvirno znaju gabariti ciljane lovine tada odabir veličine ne bi trebao biti prepreka.

Priča o tome da velika udica lovi samo veliku ribu, a da mala lovi i veliku i malu ribu tek je jednim dijelom istinita. Naime, ulov krupne ribe na premalenu udicu rijetko kada završava nasukavanjem lovine. Najčešće se dogodi da udica ne izdrži napore koje pred nju postavlja zamaranje ulova većeg i težeg od onoga što udica uistinu može podnijeti.

Naravno, u ribolovu je nemoguće predvidjeti sva usta podmorja, ali se okvirno neke osnovne granice ipak znaju. Tako, primjerice, ako su ciljana lovina arbuni, udice širine luka od 10 do 15 milimetara bi trebale biti sasvim dostatne. Ići na dimenziju ispod te veličine je nepotreban rizik. Premda se odabirom većih udica potencijalno mogu ostvariti krupniji ulovi treba računati da će većina prosječne lovine ipak ostati nezakačena.

Rukovoditi se brojčanim oznakama, ukoliko se ne zna proizvođač također nema smisla. Mustadove udice veličine 2 i Sasame udice veličine 2 nemaju istu širinu luka, naprosto zato što ne postoji jedinstven poredak temeljen na brojčanim oznakama. Slično je stanje i s oznakama kod većine ostalih brendova.

Oblik i debljina

Kovanica zavinutog vrha je kreirana za snažne i velike ribe

Debljina materijala, odnosno poprečni presjek udice, stavka su o kojoj svakako treba voditi računa, a koju prije svega određuje lovina. Tanke žičane udice namijenjene su manjim ribama s manjim ustima, dok su udice debljeg presjeka u pravilu nosivije i kao takve namijenjene grubljem ribolovu.

S tankim žičanim udicama se uspješno mogu loviti sitnije ribe poput manula, bugava ili knezova, ali i srednjeteška lovina poput fratara, arbuna, piceva ili šaraga. Takve se udice vrlo lako mogu sakriti u ješku što prezentaciju čini kvalitetnijom.

Nasuprot takvim udicama, modeli izrađeni od debljeg materijala mogu podnijeti veće napore pa su primjereniji za lov riba s grubljim ustima kao i za lov u kojem je neophodna kvalitetna penetracija kakav je slučaj primjerice u lovu podlanica.

Debljinu, odnosno promjer presjeka udice određuje ponajprije lovina

Ma koliko bila oštra i prodorna, tanka žičana udica u ustima krupnije podlanice nema nikakve šanse dok će kovanica u lovu manula izvući možda tek 10 posto ulova koji bi se mogao ostvariti nekakvim tankim ‘kristalkama’.

Naravno, uz debljinu i poprečni presjek uvijek ide i prateći oblik.

Klasičan oblik udice je u pravilu vezan uz tanje žičane udice. Udice kraćeg vrata a šireg luka, takozvane papagajke, su namijenjene spomenutom grubljem ribolovu.

Naravno, uvijek postoje iznimke, poput primjerice Sasameove serije Abumi, koja je tanka, žičana, ali istovremeno kratkog vrata i širokog luka.

Svakako treba spomenuti i serije udica klasičnog oblika kojima je lučni dio bočno ‘udaren’. Kod takvih se udica prešanjem tog dijela dobilo na snazi i nosivosti tako da se i sitniji modeli uspješno mogu nositi s krupnijim ulovom.

Ubodni kutovi

Ubodni kut je vrlo bitan detalj kod odabira udice

Osim spomenutih, klasičnih oblika ‘parangalki’ i ‘papagajki’ na tržištu se nalazi sva sila udica različitih oblika.

Većina tih oblika je temeljena na osnovnoj namjeni. Nakon kačenja, udica najveće opterećenje trpi upravo na luku, zbog čega je na nekim serijama udica namijenjenih lovu krupne ribe taj dio modificiran. Izlomljena linija kod takvih udica opterećenje prebacuje na najizdržljiviji dio, odnosno i samo dno luka koje ima relativno oštar kut savijanja.

Kod circle hook udica taj je kut pretvoren u gotovo zatvorenu kružnicu. Ove se udice, koje su temeljno namijenjene lovu samoubadanjem, nakon penetracije postavljaju u optimalan položaj kod kojega nosivost nije upitna.

Oblik udica je usko vezan i uz kut uboda odnosno liniju povlačenja.

U trenutku kačenja dolazi do izvijanja udice u kojem se uslijed povlačenja i zatezanja strune točka uboda poravnava s linijom strune. Nastavljajući prodirati udica najprije vrhom prolazi kroz mekane slojeve unutrašnjosti usta nakon čega nailazi na hrskavicu ili kost što stvara otpor i dodatno izvijanje udice u potrazi za optimalnim položajem. Upravo to izvijanje formira kut uboda.

Kad je kut u minusu

Circle udice same pronalaze optimalno mjesto uboda

Kod nekih su udica pravac protezanja ribolovne strune, i pravac određen smjerom samog vrha udice paralelni, što nedvojbeno dovodi do stanovitog krivljenja prilikom penetracije, a samim time i do proširenja ubodne rane. Nadalje, takve udice s paralelnim linijama imaju veliko opterećenje na samom luku ako u prvim trenucima penetracije vrh naiđe na veliki otpor do čega dolazi primjerice u kačenju podlanice kada vrh udice naiđe na popločanu unutrašnjost usta.

Kod udica kod kojih je kut uboda oštar, linija povlačenja strune lakše dovodi udicu u najnosiviju poziciju, odnosno omogućuje lakšu i kvalitetnije kačenje.

Jedna od posebno uspjelih kreacija je serija Bent hook udica kod kojih se linija povlačenja potpuno poklapa s linijom uboda tako da je ulazna rana minimalna, šanse za oslobađanje ribe još minimalnije. Ovaj je oblik kod većine suvremenih proizvođača nazvan jednostavno Wide gap.

Spomenute circle udice, kod kojih taj kut ide u minus, jer luk zatvara, pa i prelazi 360⁰, omogućuju vrlo kvalitetno kačenje upravo pronalaženjem optimalne točke uboda i daljnjim zatezanjem postavljajući udicu u najnosiviji položaj.

Zazupci ne moraju biti samo na vrhu

Zazupci mogu biti i na vratu udice

Naravno, na sve rečeno se nadovezuje i dužina vrata udice koja u zavisnosti od namjene može biti različitih dimenzija.

Kod udica namijenjenih varaličarenju, primjerice streamerima, ta dužina mora biti velika kako bi se ukras imao gdje smjestiti, no na udicama namijenjenima panuli živom ješkom, idealno je da ta dužina bude kraća kako bi se smanjio kut uboda i povećala nosivost.

U klasičnoj je kančenici mnogim ribolovcima lakše ješkati udice s dužim vratom naprosto zato jer je takvu udicu lakše držati među prstima.

Zazubac na udici je osigurač protiv ispadanja i ukoliko niste pobornik lova po principu ulovi i pusti, sastavni je i nezaobilazan dio udice. Njegova je uloga spriječiti ispadanje udice iz usta ribe nakon kačenja.

Kod većine je udica zazubac smješten s unutrašnje strane udice, odnosno luka dok se kod nekih modela nalazi i s vanjske.

Posebno su popularne udice kod kojih je klasični veliki zazubac zamijenjen s više manjih. Uz ovakve je zazupce penetracija lakša, ulazna rana manja, no osiguranje od nehotičnog ispadanja ipak nešto veće nego s klasičnim zazupcem.

Kod nekih su modela zazupci smješteni i na vratu udice čime se sprječava da ješka sklizne na luk. To su tzv worm hook udice, koje svoj naziv duguju činjenici da su namijenjene prvenstveno lovu s crvom kao ješkom.

Uho, oko pa i boja

U neim ribolovnim tehnikama je boja udice tekako bitna

Vrat udice može završavati pločicom ili ušicom.

Pločica ima ulogu graničnika na koji se naslanja čvor kojim se udica vezuje. Uglavnom se formira prešanjem kraja vrata udice pri čemu se u tom postupku kraj vrata naprosto razlije.

Završni ovoj čvora kojim se ovakve udice vezuju uvijek se naslanja na donji rub pločice pri čemu bi struna čvor trebala napustiti s unutarnje strane pločice.

Za razliku od udica s pločicom, udice s okom omogućuju dva načina vezivanja – fiksni i njišući.

Kod fiksnog se tipa vezivanja, udice s ušicom mogu vezati na dva načina, poput klasičnih udica s pločicom i provlačenjem strune kroz oko i vezivanjem upravo za oko. Ovaj posljednji način ima dvije verzije, fiksnu stegnutim čvorom uz udicu te njišuću kod koje udica visi na omči.

Baš kao i sve ostalo, tako se i udice proizvode u različitim bojama. Katkad su te boje samo boje osnovnih gradivnih materijala kakav je slučaj s inox udicama, dok su u drugim slučajevima rezultat metalizacije ili klasičnog bruniranja.

Kod udica koje se u potpunosti skrivaju u ješki boja je sporedna stvar, no u situacijama u kojima je cilj ribi privući pažnju, svjetlucavost niklovanih ili crveno eloksiranih površina može biti pravi okidač.

            Kristalni vrhovi

Udice tipa Crystal su najčešće korištene udice u lovu kančenicom

Vrh udice je pak priča za sebe. Većina proizvođača proizvodi udice s besprijekorno oštrim vrhom koji može biti oštren poput igle, trostrano ili pak poput sječiva. Svima je uloga ista – prodrijeti u tkivo što je moguće s manje otpora.

Nažalost, nisu svi vrhovi jednako izdržljivi. Provlačenjem vrha preko nokta ili pak udice vezane na struni preko vanjske strane šake, lako se može provjeriti i ustanoviti realna oštrina udice.

Oštećeni se vrhovi u određenim slučajevima mogu brusiti, no ako postoji mogućnost, oštećenu je udicu najpraktičnije čim prije zamijeniti novom.

I na kraju ostaju sami materijali od kojih se udice izrađuju. Osim klasičnih željeznih koje su podložne standardno brzoj oksidaciji, na tržištu se mogu naći udice od najraznovrsnijih materijala. One od inoxa ne oksidiraju, ali izgubljene u ustima ribe tamo i ostaju o čemu bi svakako trebalo razmišljati.

Suvremene se udice proizvode od pomno biranih legiranih materijala od kojih su neki posebno lagani kako bi se omogućila savršenija prezentacija. Pritom je njihova nosivost najčešće neupitna.

Mnogi ribolovci nosivost udice provjeravaju njihovim razvrtanjem pomoću kliješta čime se zapravo može dobiti tek djelomični uvid u žilavost materijala. Pravu nosivost se može ocijeniti jedino vezivanjem udice čvorom koji se inače koristi u ribolovu te postavljanjem udice u situaciju u kakvoj bi se naška u ustima ribe. Idealno je udicu zakačiti za čvrsto uporište tako da opterećenje bude na luku te zatezanjem strune sistem dovesti do granice pucanja. U ovakvom testu će rijetko koja udica pući ili se otvoriti.

Ovo je nekoliko osnovnih odrednica na koje treba obratiti pažnju prilikom odabira udice. Ukoliko se te odrednice uspiju zadovoljiti tada se može reći da u rukama imate potencijalno dobru udicu. A hoće li taj model uistinu biti toliko dobar da ćete se i u sljedećoj posjeti ribomaterijalu ponovo odlučiti upravo za njega, pokazati će samo praksa, odnosno samo vaše iskustvo stečeno na moru.